Gerhard - Sinagoga je vaš adut!

Ned, 23.08.2015 - 13:21 -- nikola.tumbas
Gerhard Wagner

Pre neki dan sam sedeo na terasi pivnice Rog u društvu sa Biljanom, dopisnicom Blica iz Subotice, i Gerhadom, redovnim analitičarem i kritičarem našeg okruženja. Orošena krigla sa crnim pivom mamila mi je pogled, ali je bila prevelika za mene, dok je Gerhard živo pričao njegova iskustva u našem gradu kao turista i biciklista, na svom srpskom jeziku sa engleskim i nemačkim dopunama, koje smo Bilja i ja sa osmesima slušali. Napominjem, biciklista, jer koristi isti dok se kreće u gradu i na žalost u nekoliko navrata su mu bili otuđeni delovi istog, kao recimo sedište na biciklu dok je bio propisno "parkiran". A i udes je skoro doživeo sa njime jer su mu je guma proklizala, u kružnom toku prema Radijalcu, na fleci nastaloj od curenja ulja iz vozila. ( Kako o tome niko ne brine!? - uzbuđeno je komentarisao taj slučaj ) Srećom pad je bio bez posledica.

- Može da se dobije mala čaša piva? - prišao je kelner - upitao sam.

- 0.3  !

- 0.2 ?

- Ne. Najmanje je 0.3.

- Hvala, ne onda.

- Uzmeš ti malo od mene - ponudio je Gerh i nastavio da maše Bilji...

...

Danas je u Blicu osvanuo Biljanin tekst i ovde ga u celosti prenosim...

Naslovna ilustracija je iz prethodne posete Gerharda, kao tipičnog turiste, fotografisana je u Denis piceriji, bilo je to zimus, ali pošto se ovde ništa nije promenilo dugo vremena, kako kaže Gerh, onda može da ide i stara, ali živopisna slika.

Subotica iz ugla Austrijanca

Svaki turista na svom proputovanju treba da se oseća kao kralj, a u Subotici je to nemoguće. Moji pokušaji traju već 20 godina i svi se po pravilu pretvaraju u stresnu situaciju – kritikuje Gerhard Vagner, informacijski ekspert i istraživač iz Beča.

Vojvodinu, Bačku i Suboticu upoznao je kada i suprugu, Subotičanku, a na pitanje šta se za dve decenije promenilo na bolje posle nekoliko minuta dubokog razmišljanja kaže “ništa”.Gerhard Wagner & Biljana Vučković

Subotički zet tvrdi da voli ovaj grad i da vidi dobar potencijal u njemu, ali mu smeta što se kao turista oseća poput ugrožene manjine.

 - Palić je neverovatna priča, voda još uvek nije za kupanje i lokalno stanovništvo odlazi u Morahalom, Bačku Topolu i Pačir da se osveži. Nema plakata koji upozoravaju strane turiste o kvalitetu vode. Čujem da je sada voda čistija, ali zar je moguće da godinama nije bilo načina da se problem reši. Neverovatno da se Subotica diči pijacom i reklamira buvljak, jer nijedan Austrijanac ili Nemac neće zbog toga doći, ali zato bi sigurno došli zbog Sinagoge u koju prvih 15 godina nisam mogao da uđem, jer jedna od prvih reči koje stranac ovde nauči je “zatvoreno” – kaže Gerhard Vagner.

Za njega je nepojmljivo da turistička organizacija ne radi vikendom popodne, već samo do 13 sati, jer smatra da su turistički radnici stranim turistima upravom tim danima najpotrebniji. Posećuje često Gradski muzej, hvali izložbe i kritikuje što su sve knjige samo na srpskom i mađarskom, a nema ih na engleskom i nemačkom.

 -  Subotica ima 20 i više festivala, ali ni zbog jednog strani turisti masovno neće doći kao što to čine zbog “Egzita” ili Guče. Na subotičke manifestacije dođe nekoliko pozvanih gostiju iz drugih država, ali ne i građani Beča ili bilo kog drugog evropskog grada. Dovoljno bi bilo da imate jedan dobar festival sa pravim partnerima, ali svi vaši gradonačelnici govore samo o kanalizaciji, porezu i drugim stvarima i to bez velikog napretka, a to sve nema veze sa onim što zaista donosi razvoj – kaže Vagner.

Predlaže da gradska vlast pozove bivše sugrađane koji žive u inostranstvu i razgovara sa njima, sasluša njihove predloge, ideje i najbolje uvaži i uključi u projekte. I sam je bio gost svih subotičkih gradonačelnika, ali smatra da nijedan nije uzeo u obzir njegove predloge iako ima poznastava širom sveta koja bi mogla da budu u korist Bačvana.

 - Šta sam sve doživeo kao turista u Srbiji ću jednom objaviti jer je za rubliku “verovali ili ne”. A jedna od tih priča se dogodila u Subotici kada sam hteo da se popnem na toranj Gradske kuće, ali se taj poduhvat pretvorio u noćnu moru. Trebala je grupa od pet ljudi, a samo nas troje se prijavilo i  kada sam vodiču rekao da ću da platim kartu kao da nas je petoro ili desetoro, odbio me je i time me uverio da sam mu kao turista nebitan – zaključuje Gerhard Vagner.

Za dobre ideje ne treba puno novca

 - Staro pozorište i “Yu fest” su imali dušu, za razliku od nove i još uvek nedovršene zgrade teatra. Koliko god novca uložili zbog tog objekta neće doći novi turisti, ali bi trebali sa auto puta skloniti znak na kome piše “Turistički kompleks”, jer šta to znači bez opisa sadržaja, elektronskih bilborda ili ljudi koji dele flajere. Ne treba za to puno novca, već samo nekoliko dobrih ideja – kaže Vagner.

autor teksta za Blic -  Biljana Vučković

Tagovi: 
Custom Search