Građanin - novinar na seminaru u Guardianu

Uto, 06.10.2015 - 17:08 -- nikola.tumbas

- Imao si neočekivanu priliku da posetiš redakciju britanskog dnevnog lista Guardian. Kako je to izgledalo?

 

Da. Tačno pre nedelju dana je bio završen seminar u Gardijanu, čiji je cilj bio da kroz kratke temeljne prezentacije, razgovore, pruži novinarima veću uvid u to - Šta je istraživačko novinarstvo?

 

- Kako je došlo do tog seminara?

 

U okviru projekta SEE Media Observatory - koja u osnovi predstavlja regionalno partnerstvo organizacija civilnog društva sa ciljem jačanja slobode medija ( više o SEE Media Observatory i ostalim njenim ciljevima pogledati ovde ) bio je konkurs na koji smo poslali predlog naše istraživačke priče o jezeru Palić, i bili izabrani. A to znači da je  istraživački rad novinara, na konkretnim pričama, bio potpomognut mentorstvom od strane iskusnih novinara Guardiana, Rob Evans-a i David Leigh-a.

Tom prilikom, tokom intenzivnog dvodnevnog seminara, od različitih novinara Guardiana, i njihov spoljnih saradnika, dobili smo informacije o tome kako funkcioniše Guardian, kako stvaraju priču kada dođu do izvora informacija, koliko je važno znati kako i šta napisati a da neko pri tome ne bude slučajno oštećen, i kako oni pridaju najveću važnost činjenicama iz kojih se kasnije razvija priča.

 

- Zašto Guardian?

 

Pa njihova osnovna karakteristika je da se oni bave istraživačkim novinarstvom, ne pripadaju nijednoj stranci, a svoj nezavisni položaj, kao novine, obezbeđuju iz finansijske nezavisnosti koju obezbeđuje Scott Trust Fund stvoren upravo sa namerom da obezbedi finansijsku stabilnost novina sa veoma pažljivo definisanim stavovima i principima funkcionisanja, između ostalog i da nijedan član rukovodstva u Trust-u nikada ne može lično imati koristi od nekog dogovora.

        

Da pojednostavim predstavu o Guardianu. Oni su ti koji su svetu predstavili afere koje su nas naterale da rasmislimo - Šta nam sve to iza leđa radi sistem: priča o Edward Snowudenu - nadgledanju interneta, odnosno privatnih prepiski korisnika od strane tajnih agencija, pre toga priču o Julian Assangeu i WikiLeaks, pa afera prisluškivanja itd...

 

- S kime ste imali susrete, ko su bili predavači?Chriss Elliott and Peter Preston from right

 

Domaćin nam je bio Peter Preston, kolumnista i bivši urednik Guardiana, koji nas je dočekao, poželeo dobrodošlicu i dao kratak uvod o istoriji novine da bi potom dao preuzeo ombudsman Chris Elliott koji je govorio o etici novinarstva u listu i njegovoj poziciji među novinarima u redakciji. On godišnje dobija oko 29000 mailova i 200 pisama koje treba pregledati, odmeriti i odgovoriti. Pošto Guardian ima dugu tradiciju (uskoro će biti dvestogodišnjica postojanja) pisma stižu i od čitalaca koji prate ovu dnevnu novinu preko pedeset godina.

 

Tema je bila i način kako treba reagovati u vremenu digitalne informacije, kada je klasični ciklus dnevne novine od 24 sata prevaziđen.

"Ako se desi neka omaška, u tekstu recimo, i ako je primetimo u roku od sat vremena onda je izmenimo online na našem sajtu, bez traga o tome. Ali ako do toga dođe kada su čitaoci već dali komentar na to, primetili grešku, tada se postavlja fusnota, trag o tome i objašnjenje da je došlo do promene podataka, kako i zašto" - rekao je ombudsman.

 

David Leigh, biši novinar istraživač u Guardianu, sada profesor žurnalistike, prezentovao nam je šta je to istraživačko novinarstvo i kako je o ovom vremenu situacija sa time.

David LeighOn je pokušao da uporedi istraživačko novinarstvo sa dečijom igrom gde igrač povezanih očiju, traži ostale, ne znajući šta će naći, luta u pokušaju da nekoga uhvati. S time, kako je on preneo,  novinar istraživač, u ruci drži otvoreni brijač. I on će, pri tome, nekoga poseći…

Glavni otežavajući faktori u istraživačkom novinarstvu je da je to neprofitna stvar: niko vas zbog toga ne voli, imate probleme sa agentima, vlasnicima nečega što istražujete, policijom, advokatima, i najgore, na kraju možete da ostanete bez posla, bez prihoda i kako on kaže da “izgladnite”.

Ostali predavači su bili još: David Hencke, bivši nagrađeni novinar israživač, Wolfgang Blau, Paul Johnson i spoljna saradnica Juliet Ferguson koja je govorila o upotrebi baze podataka u novinarstvu i iznalaženju priča iz njih.

Za mene je bilo zanimljiva prezentacija Maggie O'Kane koja je govorila o video platformi  Guardiana, deo koji je vezan za web prezentaciju, i objasnila na primerima kako je to rađeno sa njihovim i materijalima BBC-a.

 

- I bilo je pitanja ?

 

Na moje pitanje kakav je stav Guardiana o brisanju  podataka ili “istorije” objavljenih vesti, omudsman Chriss Elliott, je rekao da se one ne brišu ništa jer to je istorija, to se desilo. To je činjenica. Ali je istovremeno ukazao i na probleme koji se javljaju oko toga. Recimo kada je neki osuđenik odslužio svoju kaznu za neko nedelo, promenio stav u životu, ali informacija o tome šta je svojevremeno učinio ostaje vidljiva - dostupna svakome na internetu preko pretraživača ako se neko zaintersuje za njeg, i može da mu predstavlja veliki hendikep u daljem životu. (Korisnici društvenih mreža, naročito omladina,  morali bi da razmisle šta rade u svom životu kao i šta sve o sebi i stavljaju na internet, jednog dana će im to moguće zasmetati).

 

Lično sam bio zainteresovan za način upotrebe: tagova, meta podataka o ličnostima iz vesti jer mi koristimo tu vrstu informacija na našem portalu od kada smo počeli, a to je bilo u prošlom milenijumu :)

Takođe kada se rade istraživačke priče u kojima se koriste video materijali nekog drugog, za to se po dogovoru plaćaju autorska prava.

 

- Na kraju, osećaj o svemu?

 

Veliko iskustvo, potvrda osećaja da radiš nešto ispravno…

Peter Preston drži predavanja - fotografija Ljiljane Žugić

 

Kako ti je izgledao London u toj priči?

Teško je reći da sam London uopšte video, osim prilikom sletanja na aerodrom, i nekoliko ulica kojim sam prolazio do Gardijana. To je posebna priča, "48 sati u Londonu"...

 

 

 

* Zaključak seminara - Peter Preston i deo učesnika - fotografija Ljiljana Žugić

 

 

Ličnosti: 
Custom Search