Sanacija jezera Palić - Klara Sabadoš

Uto, 02.02.2016 - 15:40 -- darko.kovacevic
Sanacija jezera Palić - Klara Sabadoš
Sanacija jezera Palić - Klara Sabadoš

Klara Sabadoš, biolog, saradnik (i načelnik) Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode. Krajem 1989. godine počela da radi kod upravljača, u JP Palić Ludaš, a pre četiri i po godine prešla u Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, gde je postala koordinator zaštićenih dobara u okolini Subotice, jer posao zahteva dobro poznavanje terena. Stručni je koordinator zaštite koji ima najviše saradnje sa upravljačem.

Ja nikad ne znam šta su drugi rekli, svako priča svoju priču, zašto jednom ne sednemo da pričamo svi zajedno? To su gluvi telefoni, svi mediji tako funkcionišu, ne znam kad je bio okrugli sto da sednemo i diskutujemo.

Šta je potrebno Paliću?

Paliću bi bilo portrebno jako puno novčanih sredstava, a ništa ne bi škodilo ni više razumevanja od strane korisnika prostora. Treba shvatiti, ako ljudi žele da Palić ispunjava zahteve kao što su turizam, sportovi na vodi, onda moramo obezbediti da Palić kao ekosistem funkcioniše što bolje. Ono što se dešava poslenjih 4-5 godina je rad na priobalnom pojasu, uređenju priobalnog pojasa, i mislim da je to važan korak u zaštiti, zato što se o tome nije moglo pričati prethodnih decenija. Smatralo se da je to jako komplikovan proces, zato što je zahtevao saradnju sa velikim brojem korisnika. Smatram da je jako bitno ovo što se sad dešava, nezavisno od toga koliko će uspeti, ipak zavisi od sredstava, ali sređivanje odnosa na samoj obali je jako važno: da saznamo koji su vlasnici, korisnici, i da obezbedimo konačno taj priobalni pojas. Veoma dugo su pokušavali da štite samo vodu, bez obale, što je ustvari nemoguće. Ovog momenta, kada za kvalitet vode ne možemo uraditi nešto veliko, jednostavno nisu takva vremena, mislim da je obezbeđivanje obale jedna jako dobra aktivnost koja ide u kontinuitetu, i nadam se da će jako velik broj korisnika biti uključen u to: i vlasnici vikendica, i ulagači, oni koji ovde žele da se bave turizmom, da koriste i uživaju Palić - svi oni moraju biti uključeni u zaštitu, i oni to moraju shvatiti.

A u čemu je problem?

Mislim da je, što se medija tiče, problem što se uvek objavljuju jednostrane priče. Ja ispričam moju priču, posle dve nedelje neko može da ispriča suprotnu, i niko nas neće zvati da raščistimo tu stvar. Ljudi su bombardovani informacijama suprotnog značenja, i na kraju nikom ne veruju. Imam osećaj da je to jako veliki problem, da nam većina stanovnika ne veruje. Ili, ako je nešto bombastično, ako se proširi društvenim mrežama, onda poveruju ponekad potpuno neverovatnim stvarima, što ne bi smelo da se dešava. To je nedostatak poverenja. Ljudi ne veruju da zaštita može da se sprovede, jer su naučili da se stvari (ne)menjaju. Sama zaštita Palića krenula je 70-ih godina kada je ekologija bila na početku svog razvoja. Mi danas smatramo, znamo da su se neke od tih ideja pokazale neefikasne ili čak štetne, ali je za to bilo potrebno da se radi četiri decenije, i nije to kritika prema precima, koji su tada radili ono što je u to vreme bilo najsavremenije. Ako sad mi pokušavamo da objasnimo da smo menjali neki program, da smatramo da treba raditi drugačije, nije to kritika onih koji su ranije radili, nego i mi pokušavamo da budemo suvremeni, i u ovom trenutku radimo najbolje što struka danas poznaje. Uvek kažem mladima: Ako za 20 godina ne mogu da dokažu da je ovo što sada radimo zastarelo, onda ne vrede kao stručnjaci, jer svakih 20-30 godina stvari se poboljšavaju i menjaju. Na primeru Palića, baš zato što je davno krenula priča, bilo je dosta promene u stručnim mišljenjima. Struka se razvija, iskustvo nagomilava i drugačije razmišljamo.

Da li je sadašnja platforma o Paliću ispravna?

Postoji odluka o zaštiti palićkog jezera, ja sam koordinator studije koja je stručna osnova za tu odluku. Ako Subotičani žele da ispoštuju tu odluku, moraju da budu saglasni sa njome. Možemo da vodimo diskusiju o detaljima, suštinski se stručno mišljenje nije mnogo menjalo, ali naša studija je relativno nova, izrađena je 2011. godine, i mi se međusobno slažemo. U nekim detaljima veoma često diskutujemo, ali mislim da imamo jako dobru saradnju, i drago mi je da su se pojavili mlađi ljudi koji su preuzeli ove poslove, i pokušavaju kvalitetno da ih odrade.

Vi ste praktično pobornik i da se vrate oscilacije nivoa vode u jezeru?

Ako se nivo vode smanjuje u jezeru krajem leta, što se dešavalo prirodno, u tom ogoljenom mulju klija trska i šaševi, biljke su navikle da se taj mulj osuši, delom počinju da se množe i insekti, beskičmenjaci se hrane na tome, ptice selice hrane se tim beskičmenjacima - muva položi jaja, larve se hrane muljem, a ptice odnose larve. Naši tršćaci su danas u bednom stanju jer trska nema gde da klija, trska ne može genetski da se obnavlja. To je problem i u Evropi, čitala sam radove o tršćacima - u mnogim jezerima prethodnih decenija vodu su držali na stalno istom nivou. Palić je semistatično jezero, prirodne oscilacije nivoa vode išle su skoro do jednog metra. To je prirodno za jedno ovakvo jezero, ali sad bi naravno bio problem da se to desi u avgustu, usred turističke sezone. Mi pokušavamo da nađemo neki kompromis, da bude i ljudima lepo, a da imamo bolji ekosistem.

Vas najčešće i prozivaju...

Žalosno je kad biznismen neće da pročita zakon, ili misli da zakon ne treba uvažiti. Mi što radimo u pokrajinskom zavodu, kad dajemo rešenje ili mišljenje o nečemu, svaku našu rečenicu moramo da obrazložimo, na osnovu kog člana zakona je tako rešeno. Ako neko dobije da može nešto tako i tako, a nešto ne može, iza toga stoji obrazloženje koje bi treblo pročitati. Vrlo često to ne „radi Klara“, jer ja sam samo Klara, jedna osoba, a iza rešenja stoje i zakon i kolektivni rad. Imamo 20-tak stručnjaka, i ja se ne bavim ribama, zato što imamo kolegu koji je stručan za to, imamo botaničare, imamo ornitologe, koji jako lepo sarađuju sa lokalnim ornitolozima, zato što su kvalitetni i dobri stručnjaci. Ja se pojavljujem na sastancima, ja sam kao neka fasada, i ako se ja držim propisa koji su stvoreni za to da ih sprovedemo, možda je problem kako pravna država funkcioniše, možda ljudi nisu navikli da se nešto sprovede. Druga stvar je, lokalno, kada je neko od službenika pod pritiskom, ili ne ume da objasni, ili ne želi da objasni, mnogo mu je lakše reći „ja vas razumem, ali Klara neće dozvoliti“.

Često sam rekla pred medijima: „Nisam ja zakon. Nije Klara zakon. Postoji zakon, pa pročitajte, ljudi“. Često se dešavalao ranije, sad ne više toliko, ranije ljudi nisu otišli kod upravljača, nisu ni znali da postoji. Čuli su negde, gde su nabaljvali dozvole, u nekom delu gradske uprave čuli su da se sve rešava u Novom Sadu. Ponekad su došli uzaludno, uplašeni zašto ne mogu da rade nešto što žele da rade, pa smo ih pitali „s kim ste vi pričali, pa da vam nisu rekli da postoji upravljač?“ Ili se javljaju telefonom, došli bi da objašanjavaju nama, a upravljač postoji da vodi računa o svakoj sitnici.

Mi u pokrajini zaduženi smo za celu Vojvodinu, kod nas treba da stigne ono što ne može ovde da se rešava, ili je veliki poduhvat koji i treba da stigne do nas. Veoma često ljudi dolaze zbog sitnice, ne znaju da postoji upravljač, ali u poslednje vreme ima mladih ljudi koji su zainteresovani, i dobro rade svoj posao. Vidim dobru volju za saradnju, bilo bi dobro da ih ima više, da imaju bolju opremu. Pre nedelju dana mladi saradnik upravljača držao je predavanje ovde u MZ, i bilo je 5-6 zainteresovanih, što znači da Palićani nisu zanitneresovani da se upoznaju sa tim stvarima. Bilo je objavljeno u medijima, čulo se na radiju, bilo je valjda i u nekim novinama, a ljudi nisu bili zainteresovani. Nije onda čudo da oni misle da neko u nekakvoj pokrajinskoj instituciji ima moć da rešava sam stvari, mimo zakona.

Lično je neprijatno, užasno je neprijatno živeti na taj način. Bilo je pretnji, ali je uglavnom samo lična neprijatnost. Meni je lično neprijatno zato što sam Palićanin, volela bih doći lepo da uživam, ali možda samo tako mogu da radim za Palić, ako ne mogu u tome i da uživam. Izlgeda da ja moram ići na Tisu, ako želim da budem anonimna, ako želim i ja da budem jedan od kupača, jer ovde to ne mogu.

Šta je važnije, biznis ili ekologija?

Prioriteti. To je već stara priča da zaštitu prirode i zaštitare smatraju nekom malom grupom ljudi, koji su kao neki zeleni anarhisti, koji ovo ili ono ne daju. I onda pitam: „Dobro, a šta je onda naša lična korist?“ Zaštita prirode je nešto što se radi za javnost. Cilj zaštite prirode i životne sredine je da štitimo prirodu koja nam obnavlja prirodne resurse, podzemne i nadzemne vode, vazduh, zemljište, šume... Ti resursi su nešto na čemu se zasniva deo naše ekonomije. Ljudi žele da imaju čistu vodu za piće, onda treba da znaju da ta voda treba negde da se obnavlja. Ljudi žele da imaju čisto jezero, i onda treba da znaju da to treba držati čistim, da treba platiti za prečišćavanje, da ne može Palić istovremeno da bude i septička jama i turistička destinacija, i banja Palić, i sve odjednom, što su pokušavali decenijama da rade. Ustvari, pokušavali su od kraja XIX veka, kada su na jednom kraju jezera izgradili ekskluzivnu banju, a na drugom kraju počeli da upuštaju otpadnu vodu Subotice.

Mi koji radimo u sektoru zaštite treba na neki način stručno da pomažemo tome, da obrazlažemo, koordiniramo zaštitu prirodnih resursa. Zakoni služe tome da imamo definisane te resurse, da obezbedimo postojanje tih resursa, a to je osnova za ekonomiju.

Odakle dolazi najveće nerazumevanje?

Ovde u Subotici najveće nerazumevanje bilo je od turističkog sektora. Kada smo radili odluku, oni su bili protiv svega, i zaista su shvatili da smo mi protivnici. Uopšte nisu hteli da slušaju. Ali, ako popločamo celu obalu, kako su oni želeli, jezero neće moći da funkcioniše kao jezero, to ugrožova kvalitet vode. A oni su mislili da bi to bilo kulturno i fino. Može da postoji zdrav kompromis, da jedan deo zaista bude urbanizovan, da deluje ekskluzivno, da se uživa, ali to ne može da ide u beskraj, mi moramo da obezbedimo funkcionalnost eko-sistema, jer se ovde turizam i te kako zasniva na kvalitetu vode i okoline, i oni koji žele na tome da zarađuju moraju da shvate da samo zdrav Palić može da bude funkcionalan. Ja ne kažem da mi ne grešimo, ali ono što ovog momenta smatramo da je najnovije u struci, pokupimo to, kontaktiramo ljude koji su radili slične stvari, vidimo studije slučajeva i pokušavamo da odradimo na najbolji mogući način.

Kako popraviti ovu situaciju?

Mislim da je problem u komunikaciji, treba što više da imamo prilike da budemo zajedno. U medijima se objavljuju pojedinačne priče, ja ispričam sa zaštitarskog aspekta, sutra će ispričati neko ko bi se bavio turizmom i smeta mu trska, možda bi se uključio neko zainteresovan za sportski ribolov...

Treba da prestanu paralelne priče da idu. Svaka grupa zainteresovanih nalazi se u svom krugu, i nema povrerenja prema drugima. Mediji bi mogli da pomažu u tome. Trebalo bi upravljač i lokalna samouprava da organizuju okrugle stolove što češće, a mediji da budu prisutni. Ili možda kad novinar čuje suprotne priče, trebalo bi postaviti pitanja i proveriti zašto su te priče suprotne. To se tako radi kad novinar traga za nekom pričom, onda treba da pokaže sve strane, a ovde postoji pet, šest, sedam različitih mišljenja, i to bi trebalo zaokružiti, videti, pročačkati zašto su toliko različita mišljenja. To bi i nama bilo od velike pomoći, jer je naš zadatak da sarađujemo sa korisnicima i objasnimo neke stvari. Ako nas direktno ne pitaju, onda ne znamo objasniti. Ja sad ispričam priču, misleći da sam objasnila, a možda nekome to baš nije najjasnije. Direktna komunikacija bi možda pomogla da bude manje sukoba oko praktično ničega, jer mislim da je svima u interesu da Palić bude u boljem stanju. To je jedino pitanje oko kojeg se svi slažemo, i onda ostaje samo način na koji ćemo stići dotle, a to je da više kontaktiramo jedni druge.

*

Tekst je (u odnos na video zapis) prilagođen lakšem čitanju.

*

This article has been produced with the financial assistance of the project South East European Media Observatory, supported by the European Union. The contents of this article are the sole responsibility of the author(s) and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.

Tagovi: 
Ličnosti: 
Custom Search