U HKC Bunjevačko kolo, 19. maja otvorena stalna postavka bunjevačke (kuće) sobe.
U prilogu govor Ružšce Šimić
Ruzica Šimić:
Cijenjeni uzvanici, dragi gosti, Prijatelji,
Rekoh, u prvoj rečenici da je ovo skromna svečanost. Da, skromna je po načinu na koji obilježavamo ovaj čin otvaranja stalne postavke - Bunjevačke kuće (sobe), ali tim više želimo da nam skromnost ne umanji značenje ovoga događaja. Stariji Subotičani se se sjećaju da je u staroj postavci Gradskog muzeja (Dok je bio u današnjim Likovnim susretima (Savremena galerija Subotica) a i u Gradskoj kući) bila stalna postavka "Bunjevačke sobe", kojom smo se ponosili, koju su djeca iz svih krajeva na ekskurzijama posjećivali, koja je bila "mali otvoreni prozor" u zavičajnu kulturu ljudi ovoga kraja: Hrvata-Bunjevaca. Kod nove postavke Gradskog muzeja, taj je prozor ZATVOREN. Nema više toga pogleda u životnu sredinu naših predaka. Taj kontinuitet je prekinut. Bojimo se da bi time i kontinuitet pamćenja bio prekinut, što bi bila velika šteta. Radi toga se u HKC "Bunjevačko kolo" odavno razmišlja o jednoj trajnoj postavci - makar i skromnoj - ali autentičnoj.
Skromnoj, ne po sadržaju, nego radi skučenoga prostora. Pomalo smo zavidni kada putujemo susjednom Mađarskom i skoro u svakom selu primjetimo putokaz-oznaku: "Falu haz" (seoska kuća), jer su izabrali
najatentičniji objekat i opremili kao podsjećej i nadahnuće, da povijest života nije počela danas ili jučer, nego da kultura življenja - baš po ovakovim postavkama - traje i biva Učiteljicom života, jer je povijest ta, koja nosi časni naslov "Učiteljica života" U želji da to - makar i vrlo skromno - ponudimo našim sugrađanima i svim posjetiteljima danas nam čini radost, otvoriti takovu jednu postavku pravo u HKC, kao mjestu susreta i odgajanja za kulturnu baštinu, koja je jedna od najbogatijih u ovim prostorima. Možda će ova postavka, ovaj čin biti poticaj da se ostvari ideja i većih razmjera očuvanja tradicijske baštine i kulture. Doživljavamo ovaj trenutak kao povjesni korak odgovornosti prema našim pređima a i prema našoj budućnost, jer govor kulturnih činjenica je naj jači govor istine, tko smo i komu pripadamo. Podhranjuje iskreni ponos i potiče na daljnje njegovanje onoga što je lijepo i što je ugrađeno u povijest i u nas sa dužnošću - to prenositi dalje.
Radi toga sam večeras zahvalna, radosna i ponosna. Svima, koji su ovo omogućili: zahvala, svima koji će ovo cijeniti, poštovanje a onima koje će ovo potaći da rade još bolje i više najbolje želje da uspiju.
Hvala..
