Predrag Opalić o novim subotičkim boemima

Čet, 11.08.2016 - 16:12 -- nikola.tumbas
Predrag Opalić o Boemskoj rapsodiji u dva dela
Predrag Opalić o Boemskoj rapsodiji u dva dela

Terasa, na uglu ulice Petefi Šandora, u kružnom toku kod Gimnazije "Svetozar Marković" danas u podne je bila neuobičajeno prazna. Lokal pored kojeg mnogi prođu dok idu ka Mlečnoj pijaci, ne mogu da ne primete, punu tersu, gde se sa užitkom pije pivo i razgovara sa osmehom na licu. Sinoćnja kiša je po ko zna koji put, ovog leta, donela jesenji ugođjaj u grad u roku od pola sata, spustivši temperaturu za petnaestak stepeni, tako da danas nema gostiju na terasi u pivinici Kod Grosa. Ali zato se iznutra čuje glasni žamor i naravno smeh koji odaje dobro raspoloženje prisutnih...

Ideja mi je bila da Predrag ukratko predstavi svoj prvenac, ja bih to nazvao knjigu poezije, ali ne razumem se u to pa prepuštam autoru da kaže što želi.

 

Predrag Opalić, rođeni Bečejac, pesnik, boem, deda, trenutno nezaposlen...

 

- Kako je došlo do stvaranja tvoje prve knjige Boemska rapsodija iz dva dela?

- Pa prvi deo govori direktno o rapsodiji, dakle o pivnici boema. Naime mnogi sugrađni tvrde da u gradu nema više boema, više od pet do deset godina. Međutim ova pivnica ima svoje boeme. Ima ljude koji su redovni gosti i dođu da se ispričaju, da prokomentarišu šta se dešava u ovom gradu, kako u politici, kako u ekonomiji, kako u infrastrukturi i onda se slatko popije poneka vruća rakijica, hladno pivo ili dobar špricer i nakon toga se družimo jedno satićak vremena. To se dešava maltene svaki dan.

Bio mi je motiv da stvorim ovaj rukopis baš iz tog razloga da bih došao do toga vratim taj boemski život ovom gradu.

E sad, to je prvi deo knjige. Ona govori o komentarima, o životu mnogih ljudi koji žive u ovom gradu i dolaze u ovu pivnicu. Između ostalog postoji jedna pesma Čistači zabluda.

Naime to su ljudi koji rade i održavaju naše subotičke pijace, komunalci, i oni navrate kod Grosa na dobro pivo kad završe svoj posao. To je nekako prvi deo knjige koji je vezan za boemiju još i za neke ljubavi koje su prohujale.

Drugi deo je zbirka poezije  Nebeski paori, koju sam napisao još davne 1997. godine, koja govori o ravnici, o poljima o žitnici, o našoj Vojvodini i Subotici gde sam dao neke svoje komentare kako grad izgleda, zašto Subotica nije ono što bi trebala da bude ili je bolja u nekim elementima u odnosu na ono što jeste.

Zahvalan sam prof. Simi Goluboviću i magistru Lauri Kovač koji su tada dali svoje mišljenje o toj zbirci.

Između ostalog Akademik štampa iz Beograda bila je toliko ljubazna da mi uradi knjigu onakvu kakvu je vidite. Tiraž je pristojan i mogu reći da su ljudi zainteresovani da dođu do ove knjige pre svega zbog onoga što je opisano u njoj....

*

Ostatak u video zapisu.

 

 

 

 

Ličnosti: 
Custom Search