Zdenko Gruber - Tri veka Franjevaca u Subotici

Pon, 23.10.2017 - 20:48 -- nikola.tumbas

U godini jubileja prvi put su za sve građane otvorene prostorije samostana i pokazana izuzetna umetnička zbirka slika. Franjevci poseduju i bogatu biblioteku koju digitalizacijom treba učiniti dostupnom.

– Ove godine Franjevački samostan i crkva Svetog Mihajla obeležavaju 300 godina prisustva franjevaca u Subotici. Tim povodom, franjevci su nizom izložbi i tribina obeležili ovaj istorijski datum.

„Nakon oslobođenja od Osmanlijskog osvajača, to je kraj 17. veka, u Suboticu dolaze franjevci iz segedinskog samostana. Tako je naš samostan nastao kao filijala segedinskog, ali ubrzo postaje centar obnove građanskog i verskog života“ kaže u razgovoru za „Politiku“ gvardijan franjevačkog samostana Zdenko Gruber. Franjevci su se nastanili u najstarijoj kući u gradu, smeštenoj u centru Subotice. Tokom duge istorije život crkve i grada su se isprepletali.
„Kroz tri veka mi živimo i radimo sa građanima Subotice i delimo njihov život“, kaže gvardijan i u prilog tome navodi: prilikom epidemije kuge u Subotici 1738. godine franjevci su se aktivno uključili u zbrinjavanje obolelih pri čemu su neki i sami umrli od te teške bolesti. U samostanu je organizovana prva škola, 1747. godine, kao gramatička škola, sa tek nekolicinom učenika koji su se obrazovali da rade u lokalnoj administraciji ili za sveštenički poziv. Kasnije su se razredi razvijali i 1862. godine gimanzija se izdvojila iz franjevačkog samostana. U trpezariji samostana odigrana je i prva pozorišna predstava u Subotici polovinom 18. veka te je odavde krenuo i pozorišni život. Kada je Subotica 1779. godine proglašena slobodnim kraljevskim gradom svečana liturgija zahvalnica služena je u franjevačkoj crkvi.

Otvaranje samostanskih vrata doprinelo je da su proteklih sedmica mnogi Subotičani videli deo umetničke zbirke u kojoj se izdvaja 35 protreta franjevačkih svetaca koje je sredinom 18. veka oslikao putujući slikar Matijas Haniš, a koje je znalački obnovila restaurator mr Žužana Korhec Pap. „To je jedinstvena kolekcija. Nije mi ponato da na prostoru srednje Evrope od jednog autora, na jednom mestu postoji tako stara zbirka slika. I to je nešto čime Subotčani mogu da se podiče“.

Obilazak franjevačkog samostana u Subotici  - https://www.facebook.com/SuboticaLIVE/videos/10154979608488061/

Franjevački samostan poznat je i po svojoj biblioteci u kojoj je preko 10 hiljada knjiga. U policama, gusto stisnute jedna uz drugu su nizovi starih knjiga, što je prizor kakav se retko viđa. „Prema odrebama franjevačkog reda 1593. godine doneta je uredba po kojoj svaki samostan mora da ima svoju biblioteku  za potrebe obrazovanja svojih članova i za druge aktivnosti. Naša biblioteka ima jednu inkunabulu, knjigu stariju od 1500. godine, 15-tak naslova iz 16. veka, dosta veći broj iz 17. veka. U biblioteci čuvamo i određene zbirke, poput zbirki starih fotografija  Subotice, i verujem da bi to bilo interesantno za jednu posebnu izložbu. Imamo i zbirke pečata među kojima se izdvaja pečat Bratovštine sv. Mihovila iz 1723. godine, koji je stariji od pečata grada Subotice. Imamo i različita pisma, pa i ona neobična poput biskupskog od pola metra“ nabraja gvardijan.

Ovo blago, koje su generacije franjevaca, naših prethodika, kroz vekove sačuvale, kaže starešina franjevačkog samostana, želimo na prikladan način učiniti dostupnim građanima Subotice i gostima. „Nastojimo da oko praznika Svetog Antuna, 13. juna, koji je najpoštovaniji svetac u Subotici, umetničku zbirku otvorimo na nedelju dana. Što se tiče biblioteke, najprikladniji način je digitalizacija. Do sada je digitalizovan tek jedan vrlo mali deo, i nadamo se da će i institucije države u kojoj živimo, ili država koje su zainteresovane pomoći da se dovrši posao digitalizacije i knjige učine dostupnim“ kaže gvardijan. Studenti Osiječkog univerziteta popisali su knjige iz 16. i 17. veka, dok je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata digitalizovao knjige koje se tiču hrvatske zajednice, što znači da postoji još ogroman prostor za digitalizaciju knjiga i crkvenih matica koje bi bile interesanatne čitaocima i istraživačima.
U samostanu razmišljaju i o formiranju malog muzeja gde bi izložili deo istorije i crkve i grada. Zato gvardijan Zdenko Gruber smatra da je njegova misija da animira ljude da shvate da je ovo i njihova kuća, kuća ljudi ovog grada, te da je potrebno da se o njoj zajedno i brine.

Među starešinama subotičkih crkava, Zdenko Gruber je sigurno među najmlađima, i zajedno sa kolegama u veri prisutan je u javnom životu grada. „U kontaktu sam sa svim tradicionalnim verskim zajednicama u gradu. Nastojimo da živimo kao dobre komšije, pokrećemo javne inicijative i želimo ljudima primerom pokazati da živimo zajedno i da je to poruka za sve.“

Detalj sa svete mise - https://youtu.be/TtcRk-s7WdQ

Ne slušaju, gledaju
U Subotici već nekoliko godina zaredom održava se javna tribina  „Bog i deca Avramova“ na kojoj predstavnici raznih konfesija, govore o pojedinim verskim važnim temama (teme su bile „Ljubav u nama i oko nas“, a sada se planira „Jedinstvo u različitosti“). Pred prošlu tribinu Zdenko Gruber razgovarao je sa jednim prijateljem i poverio mu kako da svojoj besedi da duhovnu dubinu, a da opet bude prihvatljiva za široki auditorijum. Na to je dobio umirujući odgovor: „Ne brini, već to što vas ljudi vide zajedno, važnije je od onoga što ćete pričati“.
 

autor: Aleksandra Isakov

Ličnosti: 
Custom Search