Nedavno, u okviru filmskog festivala na Paliću, organiziran je okrugli stol s temom: „GMO: ekološki i ekonomski rulet“, na kojem su sudjelovali znanstvenici s Instituta za ekonomiku poljoprivrede prof. dr. Miladin Ševarlić i dr. sc. Tatjana Brankov, zatim Nenad Novaković (Organic Control System), Marija Kalentić (Danube Soya) te moja malenkost. Svi navedeni izlagači zagriženo su zagovarali organsku hranu nasuprot genetski modificiranoj. Žao mi je samo što nije bilo i druge strane kako bi rasprava bila dinamičnija. No, sve u svemu, tema je aktualna i drago mi je da sam pozvan sa strane Otvorenog univerziteta kao teolog progovoriti o zadanoj problematici.
Ono što je prisutne živo zanimalo jest stav Crkve o GMO. Kao i na skupu, tako se i u ovom tekstu ograđujem ne bi li tko pomislio kako sam glasnogovornik Crkve. Iznosim tek mišljenje temeljeno na nauku Crkve, napose inspirirano najnovijom enciklikom pape Franje „Laudato si“. Znam da su mnogi očekivali jasan i kratak odgovor – da/ne, ali sam namjerno htio izbjeći opasnost pojednostavljivanja (i dogmatiziranja) upravo iz razloga što bi to nekome dobro došlo da potegne onu staru, izlizanu floskulu – „što se ima Crkva miješati u stvari znanosti“ i sl. Naravno da je na znanstvenicima istraživati problematiku genetskog inženjeringa, a zašto je Crkva u cijeloj priči, slijedi u nastavku teksta.
Smatram da nam je itekako važan interdisciplinarni pristup ovoj temi. Čini mi se da je javnost podijeljena na dvije krajnosti kada je u pitanju GMO tematika. S jedne strane imamo one koji GMO prepoznaju kao „mutante“, kao nepotrebne i defektne izume, dok ih druga strana predstavlja gotovim receptom za rješavanje problema okoliša, prehrane i zdravlja. U svemu tome „slučaj GMO“ opterećen je različitim drugim kontroverzama: političkim, društvenim, ekonomskim, religijskim, bioetičkim… Pozornica je kontaminirana napetostima, isključivostima, mitovima, obećanjima, bijesom, vjerom i sumnjom. Prigovori postaju histerični, a nova otkrića euforična. Susreću se i sukobljavaju ekstremi; dok jedni vide GMO kao sjeme nade, drugi ga vide kao sjeme obmane i uništenja. Očigledno je potreban drukčiji pristup „slučaju GMO“ u kojem se njeguje dijaloški susret, uvažavanje različitih stajališta, ali i poticanje svakog pokušaja koji konačna rješenja izvlači iz blokade jednoumlja.
Ono što sam već rekao, još bih jednom podcrtao: pravo na bavljenje pitanjima koja proizlaze iz pojave i primjene genetički modificiranih organizama ne pripada samo prirodnim znanostima. Zašto je ovo važno istaknuti? Upravo zato jer mi se čini da je nastao „divlji brak“ između molekularne biologije i biotehnološke industrije. Poznati hrvatski molekularni biolog, Miroslav Radman, izjavio je sljedeće: „Osnovni problem GMO-a za čovječanstvo je nekontrolirani tržišni kapitalizam, a ne genetičko inženjerstvo“.
Ključno pitanje koje postavljam s etičke strane jest: da li je etički dopustivo sve ono što je tehnički izvedivo?
Odgovor na ovo pitanje ne tiče se samo GMO problematike nego otvara Pandorinu kutiju problema o kojima bi valjalo promišljati. Ljudska civilizacija je tehnički enormno napredovala i taj napredak je svakoga dana sve brži i snažniji. A da li smo kao ljudi napredovali? Napredak u ljudskosti, u odgovornosti, u savjesti, u etičnosti? Plašim se da tehnički napredak ne prati i humanistički napredak. A to je opasno.
Opasnost vidim u nastojanju da svaki laboratorijski rezultat MORA, po „svojoj prirodi“, doživjeti svoju metamorfozu u tržišni proizvod. Ovdje se otvara pitanje koliko je znanost i koliko su znanstvenici objektivni i neovisni?! Čini mi se, nitko me nije demantirao, da se znanstvenici u svojoj lakovjernosti dobrovoljno pretvaraju u marketinške suradnike agroindustrije (i ine druge industrije, npr. industrije abortusa; tko prati aktualnu aferu oko kriminalne kupoprodaje organa abortirane djece firme „Planned Parenthood“, financirane od Obamine administracije, znat će o čemu govorim). Čini se da, prema provjerenom receptu farmaceutske industrije, biotehnološka industrija više ulaže u marketing, nego u istraživanje i razvoj. Problem je kada dobijemo smjesu profita i rizika (no risk, no profit). Profit je rezerviran za vlasnika patenta, dok rizik ravnopravno dijele ljudi i priroda.
Ostaje nam vidjeti u kojem pravcu će ovo krenuti. Nisam stručnjak za genetički inženjering a niti za organsku proizvodnju, to prepuštam onima čija je to struka. Ono što bi se smatralo mišljenjem Crkve najbolje je izrečeno u nedavno objavljenoj „ekološkoj“ enciklici pape Franje koja priznaje doprinos tehnoloških postignuća koja dodatno olakšavaju životne uvjete (102–103), međutim ta postignuća počinju preuzimati moć nad sveukupnim ljudskim rodom i čitavim svijetom (104). Riječ je upravo o logici tehnokratske prevlasti koja dovodi do uništavanja prirode te izrabljivanja ljudi. „Moderno je vrijeme obilježeno pretjeranim antropocentrizmom: ljudi više ne prepoznaju vlastiti položaj u odnosu na svijet i prisvajaju si samodostatan i egocentričan položaj, zasnovan isključivo na njima samima i na njihovoj vlastitoj moći.“ Što se tiče GMO hrane ali i korištenja pesticida, Papa je pozvao nezavisne istraživače i znanstvenike da javno govore, istražuju i proučavaju njihove efekte. Dakle, Papa je itekako svjestan da postoji nezavisna ali i zavisna nauka i da je potrebno saslušati obje strane kao i nezavisna istraživanja uzeti u obzir. Citiram: „Teško je dati cjelovitu prosudbu o razvoju genetski modificiranih organizama, biljaka i životinja u medicinske ili poljoprivredne svrhe, jer posljedice mogu biti različite pa stoga zahtijevaju i različita istraživanja u različitim okolnostima” piše papa Franjo i time indirektno proziva moćne korporacije koje su stvorile monopol i u nauci i na tržištu da prestanu s time, jer ugrožavaju zdravlje ljudi i planeta. GMO je složena stvar, i mora mu se pristupiti sa suosjećanjem u svakom pogledu, a to zahtjeva više financiranja neovisnih i interdisciplinarnih istraživanja koje će nam pokazati i drugu stranu ovog problema… Moramo se prisiliti na ograničavanje svoje moći, za dobrobit ljudi“. Mnogi mediji, naravno, nisu prenijeli ove riječi.
Papa Franjo nikako nije osudio ili anatemizirao GMO i pesticide, već je pozvao moćnike da ograniče vlastitu moć te da u obzir uzmu i nezavisna istraživanja i tako stvore cjelovitu sliku o ovom problemu, jer u pitanju je čovječanstvo i njegov opstanak, a ne samo njihovi interesi. Jer, nije problem GMO kao GMO, ili pesticidi, već je problem kada se nedovoljno istraženi organizmi i njihovo djelovanje u svakom segmentu ljudskog života, nekontrolirano koriste dok se nezavisna istraživanja zataškavaju zbog moći i novca.
Čudna su vremena, priznat ćete, kada Crkva mora pozivati znanost da bude znanost a ne kvaziznanost i sluškinja profita!
Na kraju svoga pisma, Papa sve poziva na ekološko obraćenje – ekološku metanoju! Odgajati nove generacije za drugačiji stil života.
Svakako, aktualna problematika se tiče svih pa tako i teologije. Ostaje nam vidjeti je li čovjek spreman biti (samo) čovjek u cjelokupnosti stvorene stvarnosti koja mu je povjerena na brigu ili se (ipak) voli igrati boga…
