Rad je od majmuna stvorio čovjeka. Barem tako kažu drugovi Engels i Marx. Nemojte se štrecnuti, dragi čitatelji, ako se donekle složim s njima. I sin nekadašnje komunističke zemlje, Karol Wojtyla, napisao je encikliku „Laborem exercens“ („Radom čovjek“), gdje tumači da je čovjek živo biće koje, za razliku od svih drugih (pa i majmuna), može raditi. Odrastao u marksističkom ozračju, Wojtyla dobro poznaje marksizam, ali mu se ne suprotstavlja izričito, nego ga elegantno nadvisuje. Uči da čovjek radom ostvaruje svoje čovještvo. Radom biva čovječniji, uljuđeniji, od primata (primitivca) postaje homo laborans. Možda su se i Wojtyla i spomenuti drugovi inspirirali onom Isusovom „Otac moj neprestano radi stoga i ja radim“ (Iv 5,17). U radu doista ima nečeg stvarateljskog, kreativnog, oslobađajućeg (naravno ne u smislu onog nacističkog „Arbeit macht frei“). Bog je stvarajući radio i radeći stvarao. No, na pitanje što je Bog stvorio naposljetku kao krunu svog stvarateljskog djela, mi bismo ko’ iz topa ispucali da je to čovjek. Tako nas barem uče na vjeronauku. Međutim, nije! Prolistamo li malo početke našeg „manifesta“, uočit ćemo da je kruna stvaranja sedmi dan, dan počinka, odmora. Oho! Ode nam kruna s glave! Ne vrti se sav Božji stvarateljski „arbajt“ oko čovjeka, nego ga nadilazi, podređuje nečem višem, a to je počinak. Štoviše, sedmi dan je predokus onog konačnog, eshatološkog dana, kada će sve stvorenje počivati u Bogu. Aleluja! Ne znam kako vi, dragi čitatelji, ali ja se silno radujem tom vječnom „godišnjem odmoru“, naravno, prije toga se treba dobro naraditi. Ovako postavljene teze dovode nas do naslova ovog članka. Kako bi, recimo, njih dvojica, Isus i Marx, proveli svoj godišnji odmor? Vjerujem da bi za druga Marxa vrijeme odmora bio praznik, praznovanje, odsustvo rada. Ukoliko je majmun radom postao čovjek, opasnost je da ga nerad, praznovanje, vrati u prvobitno stanje (istinitost ove teze više je nego uočljiva – dovoljno je vidjeti kako se mnogi pomajmuniziraju za vrijeme odmora).
Za Isusa odmor je nešto sasvim drugo (da, i Isus je išao na godišnji odmor!). Za njega je ono povlačenje na samotno mjesto i susret s Bogom (usp. Mk 6,31). Odmor nije prazan hod, praznik, ubijanje vremena, već kreativni susret s onim koji jedini može odmoriti. Zato Isus s punim pravom daje jedinstvenu turističku ponudu: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti… i naći ćete spokoj dušama svojim“ (usp. Mt 11,28-29).
Dragi čitatelji, za kvalitetan odmor ne treba vam putovanje luksuznom jahtom na kraj svijeta. Dobar provod jamči (i) susret s Kristom. Bilo gdje, bilo kad. Ugodan odmor!
