Iz starog kraja naši su praoci doneli i naviku odranjivanja ovaca koje su njim do posli II. svickog rata ode bile od velike hasne za ilo, a najviše rad vune za oblačenje.
Ode su se polagano privatili odranjivanja ovaca najpre brculja, rase pramenke, naviknute na klimu ovog kraja. Brculje imadu dugačku, tinjavu vunu, skoro do zemlje kao da je upletena u nit.
Kad su počeli nestajat atovi ovce su sveli na čopor koliko su mogli izdržat na ledini, brez napasivanja po atovima. Naspram domazluka bilo je od desetak do dvadesetak ovaca.
Koliko su bile cinjene ovce i ovčetina zna se da je do II. svickog rata bilo dosta cincara (mesar za ovčijeg mesa), koji su polagano nestali, a s njima i navika ila od ovčijeg mesa. Moje dide i dosta njevi parnjaka liti su znali pokatkad za nediljnu užnu kupit ovčijeg mesa, nije bilo skupo a s njim su odminili ustaljeno pileško meso. Ovčetinu danas zdravo naritko mož kupit kod privatni kasapina (mesara) el od čobana.
Na velikoj cini je bilo meso škopca. Njeg su skuvali na glasovit paprikaš za goste u vršidbi kada je domaćin morao ugostiti glavne majstore s vršalice: gepesa, dva ranjača i mažaša. Po adetu vinogradari su (goste) berače grožđa ugostili paprikašom mladog škopca. Kad ćeljade u vinogradu zasićeno grožđom ogladne najbolje mu pasira glad utolit paprikašom mladog škopca.
Čobani i ćobanovanje obaška su pripovitka.
Zimsko ruvo i odilo
Od najmanjeg diteta do najstarijeg čeljadeta oblačenje se nije mogli zamislit brez vunenog tkanja el štrikanja.
Velike opaklije su šili od 14 – 20 jagnjeći kožica el 6 - 10 veliki ovčiji koža. Manje opaklije šili su za ženske i za dicu. Velika opaklija se plaćala približno koliko i osridnja krava mlikulja.
Šubare su prodavali zimi jel nisu bile skupe. Ćurčije su pravili obične i premeške šubare, muške i ženske kožuve, prusle od jegnjeće kožice s tankom dlakom, lenđel bunde - ženske kožuve sa dugačklim rukavima, sužene u struku, a po bokovima raširene i sa zakopčavanjem na našivena kožna pucad. Popršnjak su nosili muškarci i zakopčavo se ispod pazuva, a bio je brez rukava i podesan da u njemu muškarci rade.
*
- ât¹ – mađ. (át – u nečemu daljinu od kraja jedne strane, preći do kraja druge strane) pustara sa pašnjakom i kolobarima šiblja, drveća i manjih močvara, atov, pasište; Velik at v.
- brculja – rasa pramenke, ovce dugačkih, gustih i oštrih vuna koje su bunjevci odranjjivali. Vuna je bila na kraju dugačka i tinjava kao da je kogod upleo u nit.
- cincar*² – 1. kasapin koji kolje ovce i prerađuje i prodaje njihovo meso; 2. 3.
- ćurčija – tur. (kürkčü) krznar, kožuhar
- gepez/gepes – mađ. (gépész – strojar) rukovalac strojem
- kožuv – kožuh ogrtač od ovčje ili janjeće kože s runom na unutrašnjoj strani, ćurak
- lenđel bunda - ženski kožuh sa dugačklim rukavima, sužen u struku, po bokovima raširen i sa zakopčavanjem na našivena kožna dugmad
- mašinista – franc. (machiniste) strojar, strojovođa; 1. onaj koji rukuje strojem; 2. onaj koji održava strojeve
- nitav – 1. nešto što je tanko i po izgledu kao konac; 2.
- oblačit (se) – odijevati (se) stavljati (na koga ili na sebe) odjeću;
- opaklija – (opak /naopak/ + lija, tur. nastavak) ogrtač u obliku kabanice kojemu je vuna naopako, ne kao na ovci. Opaklija je od 8 i više pola; šuba
- pola – 1.; 2. 3. 4. bunj. jednostruka širina ili polovica dvostruke širine platna. (Odgovara približnoj starinskoj mjeri riv (aršin, lakat) = u Europi od 58,3 – 78,3 cm, u nas poslije I. svjetskog rata 75 cm;) 5.
- popršnjak - kožuv, zakopčava se sa strane ispod pazuha, nosi se ispod kaputa, pršnjak,
- prusla – krzneni prsluk od tanke jagnjeće kožice s dlakom prema unutra
- ranjač – radno mjesto na kasli; onaj koji rani – rukom razvlači snop žita po bubnju, špajzer
- skaf – drveni ram za istezanje jagnjećijih ili ovčijih koža radi skidanja masnoće oštrim nožem
- sepija – grč. (sēpía) 1. 2. 3. a. b. 4. tečnost (od vode, mekinja, ječmenog brašna i kuhinjske soli) kojom su ćurčije štavlile ovčije kože za izradu opaklija, kožuha i sličnih odjevnih predmeta
- škopac – rus. (skopec 1. pripadnik tajne vjerske sekte u carskoj Rusiji (davali su se škopiti kako bi umrtvili seksualne nagone, a ženama odstranjivali dojke; takve su operacije nazivali "ognjeno krštenje", zvali su se između sebe "bijeli golubi");2. kastrirani ovan ili jarac koji se jede [~ bik – vo; ~ pijetao - kopun]; 3.
- šubara – velika kapa od krzna, od kože s dlakom ili runom – premeška ~ sa širokim vanjskim obrudom
- tinjav – dugačke runje životinje (ovce, psa i dr.) na kraju upletene u deblje niti nalik na tinj (stijenj)
- trud¹ – 1. 2. od u vodi skuhanog truda dobili su boju kao sepija kojom su ćurčije obojile kožu za izradu odjevnih predmeta
::
