U okviru MEDUSA DANI FILMA u organizaciji Atile Širbika, pisca i glavnog urednika časopisa Symposion, a u okviru projekta Symposion LIFT u utorak, 11. decembra 2012. godine, sa početkom u 19.30 časova U Omladinskom klubu "Skladište", održala se projekcija animiranih i kratkih filmova reditelja Igora Lazina, a zatim je sa rediteljem razgovarao Stephen Bozhen.
Igor Lazin je rođen u Novom Kneževcu, a 1992. godine se seli u Mađarsku, početkom ratnih dešavanja na našim prostorima. Završio je studije na Fakultetu likovnih umetnosti, smer Enterijer, pre odlaska radio je i kao kostimograf na novosadskoj televiziji. Zaposlenje na televiziji koje je usledilo nedugo nakon diplomiranja omogućilo mu je lagodan život. Period bezbrižnog života nije dugo potrajao, zbog nemira i ratnih dešavanja kojima smo svi bili svedoci na ovim prostorima. Za njega je ideja ratovanja i besmislenog ubijanja bila neshvatljiva i nije mogao da se pomiri sa činjenicom da će, ako ostane u svojoj domovini, biti prinuđen da ubija ljude koji bi mu u drugim okolnostima mogli biti prijatelji, komšije, ljudi koji su isti kao on. Jedini izlazak iz nastale situacije je bilo bežanje u prestonicu susedne države Mađarske. Na pitanje - da li napustiti porodicu ili prijatelje ? - odgovor je bio jasan: „Ništa me nije zanimalo. Nisam želeo umreti.” Snalaženje u novoj okolini, u Budimpešti nije bilo jednostavno, ali nije bilo ni nemoguće. Uspostavio je kontakt sa društvom pod nazivom “Tilos az Á” ( Zabranjeno je Á ) , koje se okupljalo po underground klubovima. Zahvaljujući ovom društvu upoznao je mnogo zanimljivih ličnosti koje su se u tom periodu zanimale pronalaženjem odgovora na ista pitanja i životne dileme. Bez obzira na jezičku barijeru Igor je morao da se snalazi i zaposli da bi omogućio sebi izvor prihoda za egzistencijalne potrebe. Prijateljstva koje je stekao pružila su mu mogućnost da stupi u kontakt sa studijom Varga Čabe, poznatog reditelja i dobitnika internacionalnih nagrada. Dobio je šansu da pokaže svoja dela i ona su mu otvorila mogućnost da se zaposli kod istog , tako da je prvi zajednički film snimao kao saradnik. Nakon nekoliko godina zajedničkog rada snimio je svoj prvi samostalni film, zatim je sa dvojicom kolega osnovao sopstvenu firmu pod nazivom “My-Film”. Nakon realizacije mnogobrojnih, uspešnih projekata, u pamćenje javnosti je svoje ime urezao putem kratkog filma o životu malog teleta. Njegova produkcijska kuća je snimila kratak film, nakon čega je osnovana grupa “Kistehén Tánczenekar”, kao i reklamni materijal za poznati Siget festival u Mađarskoj. Ideja za kratak film o životu malog teleta je osvanula kad je njegov kolega, i jedan od vlasnika firme, pokazao Igoru muzičku verziju na pomenutu temu, a on inspirisan istom nacrtao glavnog lika. Kratak film je preko noći postao izuzetno popularan na internetu. Ovo delo je poslužilo kao preporuka za dalje angažmane i tako su došli do snimanja reklamnog materijala za Siget festival.
Igor Lazin, osim po snimanju kratkih filmova, poznat je i kao likovni umetnik i stvaralac raznih umetničkih instalacija. Godine 1993. u Skorndorfu animirani film pod nazivom „Bestiák” (Zveri) u zajedničkoj saradnji sa Varga Čabom, našao se na listi 40 najznačajnijih filmova na svetu. U Kanu 1994. godine se našao se na listi 20 najboljih video spotova godine.
