Do 1950. godine gradska bašta, sa salašima, voćnjacima, povrtnjacima, živinom i njivama, potez između nekada famoznog međunarodnog puta E-5 (već davno degradiran u E-75) i Ugarnica, u drugoj polovini XX veka, pretežno samodoprinosom izrastao je u gradić, urbanu mesnu zajednicu koja se naslanja praktično na centar grada, na poljoprivredno zemljište i (nekada) veliku industrijsku zonu.
U Novom Gradu živi skoro 3000 duša, sa trendom opadanja broja stanovnika, kuće se više prodaju nego kupuju, jer mladi odlaze za poslom, vani, dok stari, takav je zakon prirode, polako umiru. Stanovništvo je mešano, ali preovlađuju Mađari, međutim, verskih objekata nema. Tu je zato, za svetovne boljke, mesna ambulanta koja jeste renovirana, ali se ljudi žale da je nedovoljnih kapaciteta, jer opslužuje i susedne mesne zajednice. U prostorijama MZ jednom mesečno se organizuju preventivne kampanje, standardno za Subotičane, merenje pritiska, šećera i prevencija raka. Ovde su, možemo reći nešto atraktivnije i modernije obrazovne ustanove, Montesori obdanište, sa mešanim starosnim i jezičkim grupama, te osnovna škola "10. oktobar" koja je nedavno počela sa bilingvalnom nemačko-sprskom i nemačko-mađarskom nastavom, pa ima dosta elitista koji svoju decu dovode ovamo, na elitističko javno izobraženje. Tu negde je i privatni gerontološki, u ulici Prvog ustanka. Može se reći da je Novi Grad lepo uređen i dobro komunalno opremljen, ima i igralište i zelenila, samo je problem što pojedini građani ali i privrednici jednostavno nemaju dovoljno savesti niti obzira, pa ima neurednih i zapuštenih ulica i placeva.
Evo, jedan od velikih problema je željeznica oko koje se širi prljavština, korov i ruglo, a iz zapuštenih trščanika i bara oko pruge komarci i pacovi. Drugi veliki problem je zapuštena ruševina nekadašnje diskoteke "Stars" i okolnih kuća, odakle se širi ambrozija, dok vlasnik ili preduzimač u ime vlasnika, po informacijama iz MZ, GTC Beograd, ništa ne preduzima osim što najavljuje da će "uskoro otpočeti radovi". I tako je već godinama. Jednako je neuređena i problematična okolina prečistača, koji se delom nalazi na teritoriji MZ, i ta lokacija je stvarno nezgodna kako za stanare bližnjih MZ, tako i za visokoočekivane turiste koji, kad naiđu sa pravca Subotica-istok naiđu pravo na smradnu "gradsku kapiju". Ni moćna Elektrovojvodina, žale se u MZ, nije otvorena za kontake i saradnju (mada se često traži samo minimum - da, eto, pokose travu ne samo ispred svog ulaza), dok je sa Rotografikom i Toplanom saradnja dobra. Rukovodstvo MZ sarađuje sa gradskom upravom, direkcijom i drugim javnim preduzećima, a pored transfera nešto prihoduje i od izdavanja prostorija.
Pokrivenost infrastrukturom je stvarno visoka, negde 95-97% i tu ostaju još neke sitnice koje treba rešiti, da se možda reše kontejneri na ulasku u ulicu Boze Šarčevića,
Posebnih ekoloških problema nema, jer je uspešna deindustrijalizacija Srbije i Subotice zatvorila praktično sve fabrike koje su ovde postojale. Ostala je punionica Coca-Cole, Rotografika, Elektroremont, Gorki list (nekada Pelinkovac) je otišao u Sloveniju, tu je još Office Shoes, vinarija DiBonis, NIS-ovo stovarište, Interšped, nikli su super, hiper i mega marketi i skladišta. Od manjih privrednika tu je "Hobi Šop" (izrada enterijera), jedna pekara kod škole, nekada je postojao, ali ne više, ikonopisac, od starih zanatlija preživljava samo umetnički livac Antal, a onamo, ka Ugarnicama prema Paliću, još se može naći i koji salaš.
Jedan od najjačih ljudi na svetu, Ervin Katona, živi u MZ Novi Grad, a odavde su i odbojkaški šampion Đula Mešter, kao i Bojan Rašković, katedski državni rekorder u plivanju 800m slobodnim stilom. Ovde je i već legendarna Madera, nazvana po kultnoj Maderi, restoran koji opstaje već više od 30 godina, a tu su i drugi gastronomsko-ugostiteljski, kako se to popularno kaže, objekti: Mirage, Lady Bukowski, Madlen, Gentlemen's Pub, gde se organizuju svadbe i slične fešte.
Saradnja sa organima reda i mira, komunalcima i policajcima, je dobra i pretežno su to problemi sa bukom, kad svatovi derneče i šenluče do sitnih jutarnjih sati. Nekada su ulicama Novog Grada hajčili mladi huligani, a ima ih, kažu ljudi, i danas, samo manje, jer nas je sve manje i manje. Možda Novi Grad, u narednih pola veka, ponovo postane gradska bašta, ili da sačekamo da prođe kriza, pa ćemo onda videti šta će biti.