U Plavoj sali Gradske kuće, 28.11.2014. održan je Međunarodni znanstveni okrugli stol „Hrvati u Vojvodini i Prvi svjetski rat“
Ilustrovani zvučni prilozi nekih od govornika su u prilogu. U nastavku su sažetci izlaganja...
prof. dr. sc. Josip Vrbošić
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera
Pravni fakultet, Osijek
Hrvati i Prvi svjetski rat
Prvi svjetski rat promatran iz ugla svekolikih hrvatskih probitaka, ali i gubitaka, otvorio je mnoštvo velikih pitanja, no istodobno su se odgovori na ista reducirali na nekoliko limitiranih rješenja. Očekivane unutarnje rekompozicije Austro-Ugarske, pa i u slučaju gubitka rata, snažnijim američkim ulaskom u rat postale su potpuno irelevantne. Političkoj eliti Hrvata, narod se tu nije pitao, ostala je spasonosna formula savezništvo sa Srbijom u okviru poznatoga Velikog rješenja, kako bi se izbjeglo eventualno Malo rješenje u kojem bi Hrvatska, za vjerovati je, ostala još više teritorijalno oštećena. No tradicionalna politika pregovora, dogovora, nagodbi iz vremena Austro-Ugarske, u novoj državi, zamijenjena je već poznatim konceptom novorođenih država – posvemašnjom centralizacijom, poglavito financijskih i upravnih resursa.
Nezadovoljstvo političkim, ustavnopravnim i teritorijalnim rješenjima nastalim nakon rata, bilo je manifestno poglavito kod Hrvata, ponajviše zbog gubitka jadranskog dijela Hrvatske, te zbog čvrsto nametnutog centralističkog sustava u zemlji. S ovim potonjim nezadovoljstvo su iskazivali i drugi narodi u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslaviji). Naime, snovi o ujedinjenju, kao produktu slavenske kohezije, sličnosti, ravnopravnosti i općeg dobitka, vrlo brzo bili su zamijenjeni majorizacijom, gospodarskim zaostajanjem, osobito područja bivše Austro-Ugarske, te snažnim političkim okršajima gdje ni meci nisu ostajali u futroli. Na kraju, citirao bih Regulu Catonianu: Quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere – Što je od početka nevaljalo, ne može tokom vremena konvalidirati.
*
mr. sc. Stevan Mačković
arhivski savjetnik
Povijesni arhiv, Subotica
O upisima (1914.-1919.) vezanim za poginule vojnike u Prvom svjetskom ratu iz subotičkog Matičnog ureda
Na lokalnoj, subotičkoj razini, za rasvjetljavanje broja i sastava poginulih vojnika tijekom Velike vojne, prvorazredni izvor su podaci iz Matičnog ureda. U knjige umrlih upisivani su svi poginuli koji su bili boravištem s ovog teritorija, ali i oni koje je smrt zadesila u javnoj bolnici u Subotici. Sa strogo danim rubrikama, koje je matičar morao ispuniti, dobiveno je izvanredno gradivo za sagledavanje ne samo ukupnog broja upisanih vojnika, nego i njihovog nacionalnog, vjerskog, socijalnog i društvenog statusa, kao i lokacija stradanja.
*
Dario Španović, prof.
Srijemska Mitrovica
Bitka kod Čevrntije (Polje Leget)
Kao pogranični grad Srijemska Mitrovica predstavljala je specifično područje uoči i početkom Prvoga svjetskog rata. Zemljopisni položaj kao granični grad u okviru Hrvatske na rijeci Savi te radi velike blizine Šapca, Loznice, planine Cer i Bosne i Hercegovine, uvjetovao je posebno pozornost austrougarske vojske na Srijemsku Mitrovicu. Početkom rujna u bitci kod Srijemske Mitrovice zaustavljena je i slomljena srbijanska ofanziva na Srijem čiji je cilj bio okupacija dijela Srijema i vezivanje što većeg broja austrougarskih postrojbi za ovo područje. Svoj udio u ovoj bitci imali su i mitrovački Hrvati kao vojnici austrougarskih postrojbi premda je jedan dio Hrvata pravaškog uvjerenja želio slom Austro-Ugarske smatrajući to povijesnom prigodom za samostalnost Hrvatske.
*
prof. dr. sc. Duško Radosavljević
Fakultet za pravne i poslovne studije, Novi Sad
Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije u Prvom svetskom ratu
Tokom Prvog svetskog rata, dolazi do promena u teorijskim postavkama, stavovima i političkim aktivnostima Socijaldemokratske partije Hrvatske i Slavonije, o načinima rešavanja nacionalnog pitanja, ujedinjenja i stvaranja zajedničke države. Do izražaja dolaze okolnosti u kojima stranka deluje, ratno okruženje, gubitak perspektive, nemogućnost političkog delovanja, zabrane, odustajanja od programa zajedničkog delovanja i drugi činioci. U radu ćemo prikazati i analizirati neke od ovih procesa.
*
dr. sc. Robert Skenderović
viši znanstveni suradnik
Hrvatski institut za povijest
Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema - Slavonski Brod
Odnos Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba prema Banatu, Bačkoj i Baranji 1918. godine
Ovo izlaganje govori o poznatim okolnostima priključenja Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji 25. studenoga 1918. godine, ali iz perspektive sudjelovanja bačkih i baranjskih Hrvata koje je u povijesnim istraživanjima još uvijek nedovoljno poznato. Prema povijesnim dokumentima, sve do polovice studenoga 1918. godine činilo se da između srpske Vlade i Narodnog vijeća SHS postoji dogovor prema kojem su Banat, Bačka i Baranja trebali ući u zajedničku jugoslavensku državu kao dio Države SHS (zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom i Slavonijom, Dalmacijom te Bosnom i Hercegovinom). Međutim, polovicom studenoga jedan dio srpskih predstavnika u NV SHS dogovorio je sa srpskom Vladom direktno ujedinjenje Banata, Bačke i Baranje s Kraljevinom Srbijom koje je izglasano na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. studenoga. Uz to, srpska je vojska 9. studenoga ušla u Novi Sad, a 13. studenoga i u Suboticu pa je srpska odluka bila fait accompli.
U izlaganju se nastoji odgovoriti na pitanje oblikovanja politike Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba prema budućnosti Banata, Bačke i Baranje u ključnim mjesecima raspada Austro-Ugarske Monarhije. Kroz kronološki pregled nastojat će se utvrditi ključni događaji, akteri tih događaja i njihova uloga. Pregledom važnijih dokumenta utvrdit će se i mreža institucija koje je NV SHS osnovalo u cilju proširivanja svoje vlasti na prostore i Banata, Bačke i Baranje. Izlaganje će istovremeno dati i svojevrsni osvrt na dosadašnju historiografiju o ovoj temi, kao i prijedloge za buduća istraživanja.
*
dr. sc. Mario Bara
asistent
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Prvi svjetski rat, političko-teritorijalne promjene i migracije Hrvata u Podunavlju
Pred sam kraj postojanja Austro-Ugarske Monarhije većina južnougarskih Hrvata priklonila se ideji pripajanja budućoj južnoslavenskoj državnoj zajednici. Demarkacijska crta razdvajanja formirana na samom kraju rata nije bila i konačna državna granica prema Mađarskoj pa je pitanje budućih granica novih država ostalo otvoreno sve do zaključenja Trianonskog mirovnog ugovora. Pri razgraničenju država prevladavao je etnički kriterij, a konačna granica nije zadovoljila želje nijedne od strana. Granica je višestruko razdvajala (kulturno, politički, gospodarski), pa je društveni razvoj dotad snažno povezanih zajednica tekao odvojeno. Jedna od posljedica Prvoga svjetskog rata bile su migracije pripadnika raznih naroda, najčešće u matične države. Na privlačenju optanata iz Mađarske posebno je brinula država u želji da ih naseli u pograničnim krajevima. Nakon razgraničenja, dio Hrvata iz Bajskoga trokuta optirao je za Kraljevinu SHS te su naseljeni u pograničnim dijelovima države. Drugu skupinu doseljenika u poratnim godinama predstavljali su činovnici, odvjetnici i predstavnici inteligencije. Njihovo doseljavanje omogućila je država koja je nastojala prilagoditi administrativni sustav i osigurati lojalnu inteligenciju. Iako je broj doseljenih Hrvata iz Mađarske te hrvatskih krajeva nove države, bio relativno mali, pojedinci su ostavili snažan biljeg u političkom i društvenom životu sredina u kojima su djelovali.
*
prof. dr. sc. Ladislav Heka
Institut za komparativno pravo
Pravni fakultet, Segedin
Srpska okupacija Bačke, Baranje i Banata 1918.-1921. i njezin trag u onodobnome mađarskome tisku
Prvi svjetski rat umnogome je promijenio povijest europskih zemalja, napose onih u regiji, a njegove posljedice su se itekako odrazile na Hrvate i to kako one u domovini, tako i na one koji su ostali u Hrvatskoj ili su u sklopu Vojvodine pripale Srbiji.
Nakon poraza Austro-Ugarske Monarhije u Prvome svjetskom ratu mađarski susjedi su dobili prigodu na temelju tzv. Wilsonovih 14 točaka putem proklamiranoga prava naroda na samoodređenje proširiti svoj državni teritorij na štetu Mađarske: novonastala Čehoslovačka je povećana za Slovačku, koja je do tada bila povijesni dio Ugarske, koju Mađari zovu Gornji kraj (Felvidék), a Rumunjska (Erdelj, dio Banata, Bukovina i Dobrudža) te Srbija (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina) su proširile granice na zemlje koje su im sile Antante 1915.-1916. obećale u tada potpisanim tajnim sporazumima ili dogovorima s ciljem da ih privole na pridruživanje njihovoj koaliciji i vojnom savezu. Sukladno tomu je u Zagrebu Hrvatski sabor 29. listopada proglasio izdvajanje iz Austro-Ugarske i nastanak Države Slovenaca, Hrvata i Srba koja se 1. prosinca sjedinila s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Time je Monarhija prestala postojati, ali je ostalo otvoreno pitanje razgraničenja Austrije, Mađarske, Rumunjske i Kraljevine SHS. Vojska ove potonje je još 1918. okupirala sve mađarske krajeve u kojima su južni Slaveni činili većinu i držala ih je u posjedu sve vrijeme mirovnih pregovora u Trianonu, a zatim i do njihove ratifikacije. U tim su krajevima domicilnom pučanstvu gdjekad južni Slaveni, a katkad Mađari obećavali autonomiju uz uvjet da se njima priklone. Tako su nastale neke danas već zaboravljene kratkotrajne „republike“, ni od koga nepriznate države: Republika Prekmurje, Republika Litava, Srpsko-mađarska republika Baranja-Baja, Republika Banat.
Srpska okupacija Bačke, Baranje i Banata trajala je od 1918. do 1921. i imala je velik utjecaj na život Hrvata u Mađarskoj. S odlaskom vojske Kraljevine SHS mnogi od njih su se preselili preko Drave i Dunava, u južnoslavensku državu gdje su dobili državljanstvo i zemlju uglavnom na štetu Mađara. Iz Kraljevine SHS su se pak u Mađarsku doselili mnogi Mađari ili dragovoljno ili prisilom, što je jačalo pritisak na hrvatsko pučanstvo. Autor prati tijek trogodišnje okupacije kroz pisanje onodobnoga tiska.
*
Tomislav Žigmanov, prof.
Zavod za kulturu vojvođanski Hrvata, Subotica
Prvi svjetski rat u hrvatskoj književnosti u Vojvodini
U korpusu hrvatske književnosti u Vojvodini izravno se tematiziraju kako događaji tako još više sudbine ljudi u Prvome svjetskom ratu. Razlog tomu je dakako taj što su vojvođanski Hrvati kao državljani Austro-Ugarske bili, istina ne dragovoljno, mobilizirani u vojne postrojbe carevine te ratovali za njezine interese, napose u frontama na istoku i sjeveroistoku – u Galiciji, gotovo, kako će se pokazati, mitskom mjestu stradanja. Iščitavši hrvatsku književnost u Vojvodini kroz prizmu tematike iz Prvoga svjetskog rata i posljedica koje su uslijedile, prije svega uspostavom novih granica, u radnji donosimo sumarni prikaz glavnih motiva, načina obradbe konteksta i sadržaja, mahom tragičnih sastavnica, o Prvome svjetskom ratu.
