60. godina likovnog stvaralaštva Ruže Tumbas

Pon, 08.05.2017 - 23:43 -- dejan.vukovic
Hej salaši na severu Bačke
Hej salaši na severu Bačke

Večeras je u galeriji Otvorenog Univerziteta svečano otvorena izložba 60. godina likovnog stvaralaštva Ruže Tumbas. 

Izložbu pred mnogobrojnim posetiocima otvorio je Branimir kopilović, mladi istoričar umetnosti

-  Danas obilježavamo 60. godina likovnog stvaralaštva Ruže Tumbas, ali zapravo i puno više od toga. Ruža Tumbas bavi se slikarstvom od svojih mladenačkih, gimnazijskih dana krajem 1940ih pa sve do danas. To je zaista nesvakidašnji staž, koji zaslužuje poštovanje. Najstarija slika na izložbi datira iz 1957. godine a izloženi su i radovi nastali ove godine, čime je gđa Ruža simbolično zaokružila svoj slikarski opus.

Ona je sve ove godine slikala po svom nahođenju, po svome instinktu, bez formalnog umjetničkog školovanja, ali sa željom da izrazi sve ono što nosi u sebi i sve ono što je okružuje. Sve te emocije, ta tiha pastelna lirika koju vidimo na njenim platnima dolaze iz našega okruženja, iz atmosfere bačke ravnice, panonske nizije u kojoj živimo. Gđu Ružu Tumbas vidimo i kao amatersku slikaricu ali i kao autentičnu osobnost sa vlastitom likovnom poetikom. Pastel je njoj najbliža tehnika i u njoj je postigla najbolje rezultate. Ona je slikarica salaša, litnjih puteva, šumskih staza - svega onoga što čini pejzaž ravnice. Ona nam prikazuje salaše kao simbole jednog načina života i znamenja prošlosti.

Želim joj posebno zahvaliti i čestitati na upornosti, na tome što je svih ovih godina marljivo slikala, kako za sebe tako i za druge.

Na kraju, zahvalio bih i familiji Tumbas, gospodinu Nikoli Tumbasu i Josipu Horvatu na organizaciji izložbe, gđi Snežani Buljovčić i gospodinu Đorđu Raduloviću na tehničkoj asistenciji te svima vama koji ste danas došli. Izložba je ovime otvorena.

***

Zakusku, posle otvaranja izložbe, sa izvanrednim pogačama zasladila je Branka Skenderović!

***

 

U nastavku tekst Ane Đorđević, studentkinje istorije umetnosti, Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu

 

Salaši u delima Ruže Tumbas: mesta sećanja i podsećanja

Važan deo slikarskog opusa amaterske slikarke RužeTumbas (rođ. 1929. godine u Subotici) čine prikazi vojvođanskih pejzaža i njihovih nezaobilaznih i autentičnih motiva: salaša.

Slikarka Ruža Tumbas je ove godine obeležila šezdeset godina od prve značajnije izložbe i sedamdeset godina bavljenja slikarstvom. Prva zajednička izložba na kojoj umetnica učestvuje je organizovana 1957. godine, a do danas je učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama. Nagrađena je za svoj rad 1983. godine na XVI Jugoslovenskom susretu „Bratstvo-jedinstvo“ i prvom otkupnom nagradom na izložbi likovne sekcije Radničkog univerziteta u Subotici 1986. godine.

Slikarka je u svom govoru povodom otvaranja izložbe u galeriji Otvorenog univerziteta u Subotici (08. maj 2017. godine) kojom obeležava 60 godina svog rada napomenula da iako je gradsko dete, njeno detinjstvo su obeležile posete salašima, što je doprinelo tome da ih zavoli, a na zadovoljstvo publike ona taj motiv dočarava u pastelu na svojim platnima vec dugi niz godina.

Slikarstvom počinje aktivnije da se bavi tek nakon sto je završila srednju školu, a jedno vreme je i pohađala Kurs figuralnog slikarstva 1949. godine, kao jedina ženska polaznica. Tu su joj kolege bile neki od važnih umetnika subotičke likovne scene poput slikara Gustava Matkovića, Pal Petrika i Marka Vukovića. Od kursa ubrzo odustaje, a nakon toga uči samostalno kroz čitanje i preslikavanje. Preslikava sa reprodukcija u monografijama o umetnicima i literaturi o istoriji umetnosti. Umetnici čija dela je najčešće proucavala su Renoar, Velaskez, Van Gog, ali i ruski slikari kao sto je Fjodor Vasiljev. Do 1957. godine usavršavala je svoje znanje o slikarstvu na taj način, a nakon toga započinje sa samostalnim pokušajima u svetu slikarstva. Tada radi u tehnici ulja, ali pod uticajem likovnog pedagoga Stipana Šabića, 1968. godine počinje da slika pastelom u prirodi, dok je Bela Duranci savetuje da se drži lokalne zavičajne tematike jer se na tom polju može najautentičnije izraziti. Dakle, ova dva uticaja koja umetnica prihvata postaju karakteristično obeležje njenog daljeg slikarskog delovanja.

Kako i sama umetnica navodi, tehnika kojom je ona uspela da se najutentičnije izrazi je pastel, dok su umeren kolorit i efekat izmaglice očigledne karakteristike njenog rada. Pogledajmo neki od njenih prikaza salaša i odjednom se zatičemo se pred prikazom vojvođanskog krajolika dok nas umetnica vešto vodi dublje u sliku ka maglovitom nebu tek ponegde prošaranom nekom pticom u letu, koje ne zatvara prostor našem oku da putuje dalje. Zatičemo se negde pred salašem, kao istrgnutim iz vremena i ostavljenim da svedoči o sebi kao autentičnom delu prirode i pejzaža ovih prostora. Tek poneke merdevine naslonjene na salaš, ograde  i putevi koje su stvorili oni koji su tuda stalno prolazili govore da je nešto prekidalo smirenost prirode.

Motivi su zabeleženi u različitim vremenskim uslovima i godišnjim dobima. Negde je dan vedar, negde je ravnica pokrivena snegom, dok negde možemo da naslutimo i kišu i nevreme koje se sprema. Sve je to odlika rada slikarke koja na licu mesta beleži hitro svaki detalj kako bi sačuvala određeni trenutak na svom platnu.

 Kolorit koji odaje umerenost i sklad na pravi način vizuelno dočarava ono sto Vojvodina i jeste u svojoj suštini: mir i spokoj.

Istoričar umetnosti Branimir Kopilović ispravno primećuje da na slikama Ruže Tumbas uglavnom nema ljudskih figura, koje bi remetile mir prirode, već da su prisutna „djela ljudskih ruku“, dakle salaši i putevi. Salaši su tu kao važan deo vojvođanskog pejzaža, gotovo da se može steći utisak da su oni tu oduvek i bili, kao nedvojivi deo bačkih ravnica. U današnje vreme, kada je salaša sačuvanih u njihovoj punoj autentičnosti malo, ovakva dela su dragocena kao čuvari sećanja i mesta podsećanja na nekadašnji način života na salašima. Posmatrajući delo, vidimo salaše onako kako ih i umetnica vidi, slikajući na licu mesta ona za nas beleži dragocene predstave i čuva esencijalno viđenje motiva, neopterećeno suvišnim detaljima, već prikaz jedne prave, smirene i lirski oblikovane vojvođanske ravnice.

Samim tim dakle slikarka svojom rukom oblikuje način na koji ćemo u svom sećanju čuvati uspomene na jedan od najprepoznatljivijih motiva bačke ravnice-salaš, dozvoljavajući pri tom posmatraču i onome koji njeno delo poseduje da u taj motiv utka neko svoje sećanje i osećanje vezano za vojvođansku ravnicu i njene salaše.

 

 

Autor teksta: 
Fotograf: 
Custom Search