Sabadoš - Staro Sajmište je jedini logor u ovom delu Evrope koji nije dostojno obeležen

Uto, 06.06.2017 - 10:51 -- nikola.tumbas
Robert Sabadoš

Želja jevrejske zajednice je da njoj bude povereno upravljanje muzeje- holokausta kako bi imali mesto gde možemo da ostavimo kamenčić u znak sećanja, kaže Robert Sabadoš, predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije. Jevreji Srbije živeli su 70 godina od strane pomoći, Zakon o restituciji je doneo obrt

Nedavno je za predsednika Saveza jevrejskih opština Srbije izabran predsednik subotičke Jevrejske opštine, advokat Robert Sabadoš. Pod okriljem Saveza nalazi se deset jevrejskih opština od Subotice i Sombora do Niša koje okupljaju oko tri hiljade Jevreja u čitavoj Srbiji. Mnoge od jevrejskih opština imaju tek 20 do 30 članova, poput Niša ili Kikinde, u Somboru je oko 50-tak članova, a ostale imaju preko 100 članova. Među njima najveća je beogradska Jevrejska opština.

Robert Sabadoš navodi ove podatke  kao ilustraciju koliko su skromne mogućnosti Jevrejskih opština po Srbiji da se nose sa aktuelnim problemima koje donosi novi zakon o restituciji. „Jevrejske opštine su u poslednjih 70 godina, odnosno od 1945. godine, dobijale sredstva iz inostranstva. Nakon što im je oduzeta sva imovina, mi smo kao zajednica živeli od strane pomoći. Sa donošenjem Zakona o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama holokausta februara 2016. godine dolazi do velikog preokreta, te  Jevrejske opštine ne samo da od 1. januara ove godine dobijaju finansijsku pomoć od države, već postaju i titulari povrata imovine žrtava holokausta koji su ostali bez živih naslednika. To je pipav i odgovoran posao koji se trenutno radi u Jevrejskim opštinama. Treba reći i da ukoliko se vrati neka imovina Jevrejskoj opštini, a ipak se negde u svetu pojavi zakonski naslednik, Jevrejska opština je dužna da to vrati nazad. Oko toga u Jevrejskim opštinama nema dileme jer ostaje poruka da je ipak neko iz porodice preživeo“, govori u razgovoru za „Politiku“ Robert Sabadoš.

Specifično za Jevrejske opštine je da ni pre Drugog svetskog rata nisu živele od svoje imovine, već od 10 odsto godišnjih prihoda koji su plaćali njihovi imućni članovi. Situacija je sada drugačija, objašnjava Sabadoš, članstvo očekuje pomoć zajednice te je zakon o žrtvama holokausta za njih dragoceni pomak. U Jevrejskim opštinama ne žele da rade procenu koliko imovine će biti vraćeno jer je reč samo o nekretninama koje su u rukama države, a sve do trenutka vraćanja ne znaju da li postoji naslednik. Vraćanje imovine je tek jedna dimenzija zakona, a druga je finansijska podrška koju će država plaćati Savezu jevrejskih opština u narednih 25 godina.

„Zato je važno da Jevrejske opštine nađu imovinu pojedinaca i pretvore je u svoju svojinu kako bi imali od čega da žive u budućnosti. Država je propisala i u koje svrhe može da se upotrebljava novac koji se dobija od države i od vraćene imovine, a to je obrazovanje, negovanje tradicije jevrejskog života, finansiranje delatnosti Jevrejske zajednice, a 20 odsto od svih prihoda koji se sakupe ide preživelim žrtvama holokausta. Radili smo jednu veliku akciju na nivou Saveza da kvantifikujemo koliko je tih ljudi i do sada je to preko 300 ljudi, od kojih je oko polovina u Srbiji, a tragali smo za njima i preko „Kleim konferens“ fonda i još uvek nam se javljaju iz čitavog sveta. Listu ćemo zaključiti sa 31. julom, ali naravno mogu i posle da se jave. Mene ispunjava posebnim zadovoljstvom što ćemo sada mi odavde slati novac u svet, nakon što je 70 godina novac iz sveta nama stizao. To je možda simbolično, i nije u pitanju velika suma, ali je snažna poruka.“

Predstavnici Saveza Jevrejskih opština takođe su uključeni i u razgovore oko obeležavanja stratišta na Starom Sajmištu. Sabadoš podseća da je Sajmište bio logor gde su sistematski od maja 1941. godine do februara – marta 1942. godine dovođeni Jevreji, odatle voženi u dušegupkama do Jajinaca gde su bacani u zajedničke rake.

„Za to vreme je, recimo, Banat potpuno ispražnjen od Jevreja, ubijeno je oko sedam hiljada ljudi i tada Nedić šalje onaj čuveni telegram Nemcima da je Srbija „Judenfrei“.  Zato Staro Sajmište prestaje da radi, da bi ga posle nekoliko meseci otvorili za protivnike sistema, antifašiste, protivnike Nedićevog režima. Dakle, Staro Sajmište ima dve faze, u prvoj je logor smrti za Jevreje, u drugoj koncentracioni logor za sve koji su bili protivnici i koji su služili kao robovska radna snaga. Prostor Starog Sajmišta je jedini prostor u ovom delu Evrope koji nije dostojno obeležen kao drugi logori smrti, a ima strašnu poruku za Srbiju i srpski narod. Tamo su ubijani ljudi koji su bili građani Srbije, ljudi koji su se molili različitim bogovima, ali sve ih vezuje da su bili građani Srbije i zaslužuju dostojan spomenik. Uključeni smo u razgovore na tu temu u komisiji na nivou grada Beograda na čijem čelu je vladika slavonski Jovan Ćulibrk. Zamisao je da postoje tri ili četiri muzejske celine: muzej holokausta, muzej žrtava Roma, muzej žrtava antifašista, i razmišlja se o muzeju posvećenom istorijatu Starog Sajmišta. Svaka je žrtva najveća, ali  je holokaust jedinstvena pojava u ljudskoj istoriji i mi želimo da muzej holokausta bude pod okriljem Jevrejske zajednice, da mi brinemo o njemu i da imamo samostalnost u programskom sadržaju i u raspolaganju  muzejem. Verujemo, takođe, da će svetska zajednica da priskoči u pomoć u pravljenju muzeja koji će biti dostojan svih pobijenih žena, dece, staraca. Mi želimo da sami upravljamo muzejem holokausta, naravno ne van konteksta ostalih i u zajedničkoj saradnji, ali želimo da imamo mesto gde možemo da stavimo kamenčić i da to ima određenu težinu i značaj“, kaže Sabadoš.

Ličnosti: 
Custom Search