Reagovanje Hrvatskog građanskog Saveza na istup Tomislava Žigmanova, predsednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini
Državni službenik Žigmanov Tomislav u političko-ideološkom zagrljaju izbornih obećanja i nadanja, igrajući se simbolima identitetskog određenja (pod budnim okom majstora marketinga) pribegava proizvodnji magle za, bar privremeno, uklanjanje sopstvenih tragova.
O čemu je, dakle, ovde reč?
Pomenuti državni službenik Žigmanov je aktuelni čelnik Demoktatskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), stanke koja je odavno izgubila poverenje hrvatske zajednice, osobito 75% njenog dela koji živi van atara Subotice. Takođe, radi boljeg razumevanja konteksta, treba znati da je službenik Žigmanov: akutuelni direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, član Upravnog odbora tjednika "Hrvatska riječ", potpredsednik Saveta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate van Hrvatske, član svih organizacija i tela sa hrvatskim predznakom koje se finansiraju iz javnih budžeta Srbije, filozof, pisac, politički komentator i još mnogo toga.
Pozivajući se na Međudržavni ugovor sklopljen između Republike Srbije i Republike Hrvatske, a u vezi sa političkom zastupljenošću manjinske zajednice Hrvata u Skupštini Republike Srbije, instrumentalizuje institucije Hrvatske u u predizbornoj kampanji.
Tačno je da taj Ugovor još uvek nije primenjen u celosti, ali je isto tako tačno da je donedavni čelnik DSHV-a Petar Kuntić od 2007. do 2014. godine bio narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije, kao koalicioni partner Demokratske stranke. Tokom svog sedmogodišnjeg mandata, čelnik DSHV-a ukupno je pet puta govorio za skupštinskom govornicom i nikada nije spomenuo zajednicu Hrvata u Srbiji, koju je, navodno, u tom visokom domu zastupao.
„Ugroženost Hrvata“, te njihovo zatrašivanje, osobito u izbornom ciklusu, decenijama su jedino što od vođstva DSHV slušamo.
Za to vreme, druge nacionalne manjine u Republici Srbiji pribegavaju različitim načinima i taktikama da se nametnu kao predstavnici svojih zajednica i budu zastupljene u Parlamentu. No, postavlja se pitanje ko u ime Zajednice može nastupiti u predstavničkim telima? Da li su to samo političke organizacije? Da li su to nevladine organizacije ili najviđeniji članovi Zajednice? Kada je manjina disperzivna, kao hrvatska, po čitavoj teritoriji Srbije, koji model pogoduje predstavljanju - većinski ili proporcionalni? Odgovore na ta važna pitanja nismo dobili od Žigmanov Tomislava.
Umesto odgovora i rešenja, po ko zna koji put, slušamo izjave u kojima se podgreva stah koji ne donosi ništa dobro zajednici Hrvata u Srbiji.
Sveprisutni državni službenik daje sebi za pravo da deli savete institucijama i pojedincima sa obe strane granice, a da pri tome ne odgovara na pitanje - kako to da je Zajednica upravo u vreme njegove svemoći nestala sa političke i društvene scene Srbije?
Na sreću, službenik Žigmanov više nema ekskluzivno pravo na predstavljanje hrvatske zajednice u Srbiji.
Za nas u Hrvatskom građanskom savezu najvažnije je da, pre svega, uredimo vlastito dvorište, učinimo zajednicu vidljivom i angažovanom u javnom i političkom prostoru Republike Srbije, budemo mesto dijaloga i povezivanja, a ne mesto proizvođenja i stalnog raspirivanja strahova.
U Novom Sadu, 7. marta 2016.
