U Gradskoj biblioteci su predstavljena dva romana Tomislava Ketiga, "Velebitski orao" u izdanju NIU Hrvatska rijec i "Duga senka svitanja" u izdanju MiR-a. Pored direktora NIU Hrvatska rijec Zvonimira Perušica koji je otvorio književno vece, o knjizi su govorili Milovan Miković, Zvonko Sarić, dr Janoš Banjai, u ime MiR-a Žika Berisavljević, te sam autor.
"Velebitski orao" Tomislava Ketiga je roman koji vraća u devedesete kada je, kako se navodi, počela "klasična ostavinska rasprava, koja je imala samo jedan krupan nedostatak: nije se vodila u sudnici nego u ludnici".
Ketig, Tomislav, (Nova Gradiška, 17. rujna 1932.), piše pjesme, pripovijetke, romane, drame i eseje, a veliki dio svoje spisateljske aktivnosti posvetio je radu na enciklopedijama. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu u kome je, nakon godina djetinjstva u Bjelovaru i Beloj Crkvi, proveo veći dio života. Posljednjih petnaest godina živi na relaciji Trogir – Opatija i Novi Sad. Cijeli radni vijek proveo je u nakladništvu. Bio je urednik u izdavačkim kućama «Progres» i «Forum» u Novom Sadu, potom stručni tajnik te glavni urednik Redakcije Enciklopedije Jugoslavije za Vojvodinu, do umirovljenja 1992. U književničkoj organizaciji bio je od 1971. do 1975. tajnik te predsjednik Društva književnika Vojvodine, te od 1975. do 1978. potpredsjednik i v. d. predsjednika Saveza književnika Jugoslavije. Član je Društva književnika Vojvodine, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog P.E.N. Centra. U dobroj vojvođanskoj tradiciji, imajući uz hrvatsko i srpsko i njemačko i aromunjsko podrijetlo, T. Ketig piše i na hrvatskom i na srpskom, ovisno o miljeu o kojem se u njegovim djelima radi. U dramama zauzima skeptičan i ironičan odnos prema stanovitim društvenim i povijesnim vrijednostima, a razmatrajući čovjekovu egzistencijalnu tragičnost, odlučuje se dati maha izraženom smislu za grotesku. Romani su mu gusto protkani zanimljivim, poticajnim i izvrsno napisanim dijalozima, leksik je u njima pažljivo biran i slikovit, nadasve u funkciji vremenske, misaone, moralne i socijalne stratifikacije likova, dok u poeziji, obuhvaćajući njome svijet kojem pripada, postaje nostalgičan. Prevođen je na albanski, francuski, madžarski, makedonski, njemački, nizozemski, slovački, slovenski, rumunjski, ruski, rusinski, švedski i talijanski.
- Prometej u povratku (Novi Sad, 1962.);
- Vozačev nokturno (1964.);
- U cara Trajana kozje uši (1965.);
- Posljednji dani Sirakuze (1967.);
- Pomračenja (Novi Sad, (1969.);
- Slepi putnici (Subotica, (1972.);
- Lude godine (Novi Sad, (1973.);
- Sanjari i fotografi zore (Novi Sad, 1975.);
- Kulosfera (1978);
- Amanet (Novi Sad, 1981.,nagrada «Stražilovo»);
- Poeme i balade (Zagreb, 2002.).
Izvedene su mu brojne kazališne, televizijske i radijske drame, među kojima su najveći uspjeh u zemlji i inozemstvu imale U cara Trajana kozje uši i Posljednji dani Sirakuze. Ove (2007.) godine izlaze mu iz tiska romani Rakova djeca i Duga sjena svitanja.
M. Miković
