Večeras se desilo noćno putovanje Božijeg Poslanika Muhammeda, 'alejhis-selam, poznato kao Isra i Mi`radž
15.05.2015.godine
Isra i Mi'radž se odnose na noć kada je Božiji Poslanik Muhamed, 'alejhis-selam, (neka je mir na njega) po naredbi Uzvišenog Allaha (subhanallah wa ta'ala) uzet na čudesno putovanje, prema Svemogućem Allahu (subhanallah wa ta'ala). Većina učenjaka je mišljenja da se ovo putovanje desilo dvadeset sedmog dana mjeseca Redžeba, koji pada večeras poslije zalaska sunca, godinu dana prije hidžre - preseljenja Muhammeda a.s. iz Makke u Madinu. Riječ Isra u arapskom jeziku označava putovanje noću i odnosi se na Poslanikovo putovanje od Makka do Mesdžid Al-Aksa u Jerusalemu. Značenje riječi Mi'radž u arapskom jeziku je: 'uspeti se na visinu.",“uznignuti se uvis.“ Ova riječ se koristi za opisivanje kretanja prema gore i označava putovanje Muhammeda a.s. iz Jerusalema u nebesa i izvan njih.
Lično za našeg Božiji Poslanik Muhammed, 'alejhis-selam je noć Israa i Miradža nesumljivo bila najbolja i najznačajnija noć. Pravo i duboko značenje ove noći za Muhameda, 'alejhis-selam je mimo našeg poimanja i izvan našeg ograničenog razumijevanja. Unatoč ogromanoj literaturi koja nam je dostupna o ovoj noći: kur'anski ajeti, bezbroj hadisa i kazivanja ashaba ipak Istinska priroda i realnost ove noći je u biti prekrasna tajna između Svemogućeg Allaha (subhanallah wa ta'ala) i Njegovog miljenika, Muhammeda 'alejhis-selama.
POZADINA ISRAA I MIRADŽ
Da bi se istinski moglo razumjeti i cijeniti važnost ovog čudesnog putovanje ili muadžize mora se analizirati historiska perspektiva u koj se desilo ovo putovanje. Prema većini historičara Isra i Mi'radž se desili u desetoj godini misije Božijeg Poslanika. U svojoj poslaničkoj misiji, Božiji poslanik Muhammed, 'alejhis-selam je nalazio na velike poteškoće i izazove. Prvo, njegovo neumorno pozivanje ljudi u islam u Makki nije davalo željenog ploda i svakodnevno se susretao sa velikim iskušenjima i razočaranjem. Iako je Poslanik 'alejhis-selam usmjeravao sve svoje snage da na najbolji način prenese Božiju objavu i časno obavi svoju poslaničku misiju, nevjernici su bili nepokolebljivi i nemilosrdni u svome nevjerničkom putu te su ga vrijeđali i bili nezainteresirani za njegovu vjeru. Drugo, Muhammed a.s. se morao suočiti sa ličnim izazovima i izdržati osobne tragedije poput smrti mile mu supruge Hatidža r.a i nezamjenjivog mu amidže, (strica) Ebu Taliba. Hadiža r.a. mu je bila više od supruge. Ona mu je prva povjerovala i primila Islam. Ona mu je bila moralni kao i financijski oslonac. Dok je Ebu Talib brinuo se o njemu od njegovog ranog djetinstva i bio mu i otac i majka. Ova godina je u historiji poznata kao senetul-huzna (godina tuge). Treće, najteži događaj u njegovom životu – prema riječima Božijeg poslanika je incident u Ta'if koji ga je povrijedio do njegove srži. Otputovao je u Ta'if da nađe utočište i zaštitu od stanovnika Makke a za uzvrat je dobio ismijavanje, poniženje i napade. Stanovnici Ta'ifa su bogohulno i nemilosrdno ga maltretirali riječima i kamenicama. Svi ovi događaji su rezultirali da Isra i Mi'radž budu poseban dar od Svemogućeg Allaha (subhanallah wa ta'ala) svome odabraniku Muhammedu 'alejhis-selam. Osvrćući se na sve ove događaje, teške i bolne patnje kroz koje je prošao Muhammed 'alejhis-selam, nije bilo boljeg vremena za noćno putovanje nego ovo i unatoč očitoj patnji i naporu kroz koje je prolazio Muhammed 'alejhis-selam. Uzvišeni Allah (subhanallah wa ta'ala) je ovim putovanjem ponovio svoju blizinu i ljubav prema svom Odabraniku, pa ga pozvao na Miradž.
ISRA I MI'RADŽ U KUR'ANU
Postoje dvije Sure u Kur'anu koji govore o Israu i Miradž a to su Sura Bani-Israel ili sura al-Isrā i sura En-Nedžm. Ajeti iz Sura Bani Israelu se odnosi na putovanje od Makka u Jeruzalem i kaže se: "Neka je Slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe u Makki) do Mesdzidul-Aksa (Kuds u Palestini)) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi." (El-Isra,1). Dok ajeti u suri En-Nedžm govore o miradžu. Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana. Kur'an to potvrđuje riječima: "A vidio Ga je i drugi put, kod Sidretul-muntehaa, kod kojeg je džennetsko (rajsko)prebivalište. Kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo niti je prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga." (En-Nedžm, ...)
ISRA I MI'RADŽ U HADISU (IZREKA)
Postoji puno autentičnih hadisa koji se mogu naći u raznim hadiskim zbirkama koji govore o Israu i Miradžu. Ovi hadisi se razlikuju po dužini i detaljnosti koji opisiju ove dvije mudžize.
Ene-sibn Malik prenosi da je Muhammed, ‘alejhis-selam: »U noćnom putovanju (isra) prošao sam pored crvenih stijena i vidio sam Musaa, ‘alejhis-selam, kako stoji i klanja u svome kaburu» (Buhari i Muslim). U predaji imama Ahmeda od Katadeta, r. a., koji prenosi od Enesa ibn-Malika da mu je pričao Malik ibn-Sa'sa, spomenut je hadis (izreku) sve do riječi Muhammeda, ‘alejhis-selam:
„...Zatim sam dignut do Sidretu-l-Muntehaa i ugledao njegove plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao slonove uši, pa je rekao: 'Ovo je Sidretu-l-Munteha'. Rekao je: 'Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene, a dvije vidljive'. Upitao sam: «Šta je ovo, Džibrile?' Odgovorio je: 'Što se tiče skrivenih - to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih - to su Nil i Eufrat'“. Rekao je: «A zatim je dignut do Bejtu-l-Ma'mura». U predaji Katade od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: Rekao je: «Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan, predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: 'Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima'». (Na slici je prikazana stijena u Jerusalemu sa koje je Muhammed a.s. uzdignut u nebeske sfere)
POVRATAK U MEKU
Kada je došlo vrijeme povratka Džibril je poveo Muhammeda, alejisselam, natrag do stijene u Bejtul-makdisu, odakle su poletjeli na jug u pravcu Mekke. Pred samo svanuće Džibril ga je vratio do Kabe i nakon selama, odvevši buraka sa sobom, otišao. Kada se potpuno razdanilo Resulullah, Muhammed, alejhisselam, je otišao do Kabe i ljudima koje je tamo zatekao počeo govoriti o svome završenom čudesnom putovanju u Jerusalem. Iako je svima redom, kako se prenosi, tada govorio samo o Israu, izostavljajući pomen nebeskog uzdignuća, Mir'adža, ipak su mnoga srca, kako to obično biva kada su natprirodne pojave, mu'džize u pitanju, osjećala čuđenje i nevjericu, a neki su se, naročito Ebu Džehl, (protvnik Muhammeda a.s.) otvoreno izrugivali i ismijavali, s obzirom da su čak i kurejšijska djeca znala da put od Meke ka Siriji i Jerusalemu u jednom pravcu traje oko mjesec dana. Ali bez obzira na sav trud Ebu Džehla i njegovih istomišljenika, ipak su neki od Kurejšija (stanovnici Mekke) sa ozbiljnim interesovanjem pratili Poslanikovo izlaganje, pa su ga neki od njih, oni koji su ranije posjećivali Jerusalem i Bejtul-makdis, pitali da im opiše njegov izgled. Muhammed, alejhisselam, je počeo opisivati izgled Bejtul-makdisa, ali je u jednom trenutku osjetio nesigurnost oko nekih detalja i tada je došlo do još jednog čuda, istina samo njemu vidljivog, kada je, milošću dragog Allaha, svojim očima jasno mogao vidjeti viziju Bejtul-makdisa nedaleko od sebe, pa je nastavio opisivanje Bejtul-makdisa gledajući u njega. Kada je završio sa opisom, oni koji su ga upitali mogli su samo potvrditi potpunu tačnost opisa. Već ovo je nekima bio jasan znak da odbace ismijavanje i ozbiljnije razmisle o svemu što im je kazano, a to se još više pojačalo kada im je Poslanik rekao gdje se trenutno nalaze nekolike karavane koje su očekivali iz Sirije i kada će stići, što se kasnije potpuno obistinilo.
Što se tiče vjernika, koji su već bili čvrsto i iskreno u islamu, oni su bez sumnje prihvatili istinu od Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam, i tako još više, Allahovom milošću i uputom, učvrstili svoju vjeru. Naročito je u tom smislu upečatljiv primjer Ebu Bekra, koji, kada mu neki donesoše vijest da Muhammed, alejhisselam, trenutno govori kod Kabe kako je u protekloj noći otišao do Jerusalema i vratio se nazad i kada se uvjerio da Poslanik to zaista govori, samo reče da čim te riječi izlaze na Poslanikovih mubarek (plemenitih) usta, onda su one sigurno sušta istina u koju nema sumnje, i potom još dodade da on bez imalo sumnje vjeruje i svjedoči kako Muhammed, alejhisselam, svakodnevno dobiva vijesti sa neba, što je još veće čudo od jednonoćnog putovanja na relaciji od mjesec dana. Ovo je najbolji primjer onoga što smo u ovom kazivanju o Israu i Miradžu već do sada nekoliko puta rekli, da u natprirodne stvari ljudski razum mora prvo vjerovati, pa tek onda može, Allahovom milošću, „razumjeti“ . Zbog ove čvrstoće uvjerenja u istinitost svih njegovih riječi, Muhammed, alejhisselam, je toga dana dao hazreti Ebu Bekru nadimak ''Es Siddik'' što znači ''Onaj koji jako, čvrsto i nepokolebljivo svjedoči istinu''.
Izvor: Bosnjaci.net – web magazine
Autor. Selmo ef. Dreković, imam “Muhadžir” džamije u Subotici
