Primarni razvojni zadatak se bazira u potrebi ozbiljnog sagledavanja postojeće, zatečene društvene mreže (mediji, zdravstvo, kultura, obrazovanje, socijala, sport, nauka) i njihovo pozicioniranje u odnosu na izazove novih, razvojnih ambicija i stremljenja grada. Ovde valja imati krajnje dosledan stav u kriterijima efikasnosti, opravdanosti i racionalnosti. Nesporno je da su nasleđene institucije upućene na radikalne promene, ili su pak za gašenja. U poslednjoj deceniji imamo haotično i neplansko rađanje novih institucija, (po logici paradržavnog privatnog, ili etničkog kapitala i uticaja) koje se nakon formiranja i splašnjavanja početnog entuzijazma svode na “šaltere apanaže”. Ono što u osnovi ove mreže stoji kao temeljan problem je nedostatak ideja sa kojima se mogu izvoditi reforme društva. U logici globalno-lokalno, nužno je specificirati misije ovih institucija i projektovati ih po meri, potrebama i mogućnostima građana - otvarajući prostor za privatno i javno vlasništvo, stvaranje mreža gde god je to moguće, potrebno i opravdano.
Problemi obrazovanja od predškolskog do fakultetskog, zdravstva od preventivnog do stacionarnog i kliničkog; kulture i sporta od amaterizma do vrhunskih stvaralaca i sportista; medija od štampanih do elektronskih; nauke od primenjene do fundamentalne; socijale od zaštitne do razvojne; i investicione; očito predstavlja golemi izazov za novo sagledavanje, specifikovanje i reformisanje.
Iznad svega valja apostrofirati i fokusirati zdravstvo i prosvetu. Uostalom kvalitet života podrazumeva pristojnu egzistenciju i zdrave građane. Zdravlje je smisao življenja, te se misija ovih institucija iščitava jednako u preventivi i u kurativi. Sa razvojnog stanovništa svaki život je dragocen i neponovljiv i predstavlja jedinu i nezaobilaznu determinantu budućnosti. Zdravlje ne može biti predmet bezlične i devastirane medicinske mašinerije, već centralna osa svake sredine, koja misli svoju budućnost. Zdravstvo se nalazi pred korenitim promenama: od organizacije, finansiranja, promene vlasničke strukture do upravljanja. U pitanju je izgradnja optimalnog modela koji će biti u funkciji zdravlja građana.
Obrazovanje u nivoima sticanja znanja, posedovanja stručnosti i učenja za život neosporno je razvojna determinanta. Potrebno je da se otvore mogućnosti i stvori ambijent za primenjena znanja, za razne vidove formalnih/neformalnih znanja, za inovaciju postojećih i osposobljavanje za nova znanja i zanimanja. Na tim premisama moguće je graditi mrežu i čvorišta učenja i osposobljavanja u gradu u različitim vlasničkim statusima. Veoma je važno da se talentovani i sposobni podrže i da im se omoguće dalja napredovanja i potvrđivanja. Izgradnja i rekonstrukcija postojećih prosvetnih institucija nalaže ozbiljna propitivanja na fonu racionalizacije, efikasnosti, vlasničke strukture i primenljivosti znanja i učenja. U gradu valja negovati tradiciju bilingvilnih škola, interkulturalizma i otvorenosti institucija. Ova sredina je upućena na stvaranje modernosti regionalnog univerzitetskog čvorišta po uzusima dinamičkog, efikasnog, racionalnog studiranja, a ne anahronih etno i provincijalnih modela. Grad bi mogao biti regionalno čvorište primenjenih i funkconalnih znanja, sa stalnim inoviranjima, po modelu doživotnog učenja za svakog građanina. Studije bi morale biti u sponama sa privredom i budućim zapošljavanjima.
Ono što je bitno za ovu oblast, vezano je za uspostavljanje i promociju standarda, odn. okvira, ali i kvaliteta, kompetentnosti, koji ukazuju šta je za jedan urbanitet važno da postoji. Nije dakle u pitanju ovaj ili onaj hir, Potemkinova sela pojedinaca ili grupe, već naprosto realna identifikacija potreba, standarda, merila koje valja poštovati. Društvena mreža grada je zaostala sfera i ne mali bastard - koji se mora temeljito menjati.
(deo 9 od 14) <prvi> <prethodni> <sledeći>
Prva verzija "Subotičke moderne" je nastala novembra 2001. godine, Tadašnji lokalni politički establišment, nije imao sluha ni spremnosti da iskoristi ovaj predložak, kao osnov za javnu raspravu i definisanje lokalne razvojne strategije. Dorada je vršena 2005. godine i tada je, uz sva obećanja vodećih aktera vlasti u gradu, ponovo stavljena u ladicu. Ova verzija je pretrpela neke manje intervencije, ali je suština ostala ista.