Kata Kuntić: Bunjevački bili šling
Dana 21. listopada puku je pridstvaljena knjiga Kate Kuntić o bunjevačkom bilom šlingu. U knjigi je rič o ručnom radu naši stari, najviše salašarki, a donekle i žena iz naselja, koje su ovim ručnim radom kitile rubeninu i druge stvari sašivene od postava. Tušta komada rubenine okitito je pučkim ručnim radom i oni zrače takom lipotom da je to dika svih Bunjevaca, al i velika briga jer se o tom ručnom radu moraje starat da se ne zatomi.
Ko se zdušno zauzima da od zatomljenja sačuva što više talovani dični starina: adete, starovinsku narodnu nošnju, ritku izglednu rukotvorinu, umotvorinu, stvari hasnirane u svakidašnjem životu, opisiva ulomke iz života koje je zatomio napridak civilizacije, taj zna cinit prave vridnosti i zdušno pozdravlja bilo čiji uradak kojim je štogod sačuvo od zaborava.
Jedva imamo štogod znalački napisano o Bunjevačkoj narodnoj nošnji. Tog posla su se, do sad, latile i stručno ga opisale:
- Đurđica Orčić - Stantić koja je 1996. diplomirala na Višoj tekstilno-tehnološkoj škuli u Zagrebu s temom Elementi Bunjevačke nošnje s naglaskom na šlingu,
- dipl. inž. Kata Žigmanov - Suknović je pridstavila Narodnu nošnju Hrvata Bunjevaca 2006. u Posudionici i radionici Narodnih nošnji u Zagrebu,
- Grgo Piuković koji je 2006. osmislio i sa ženama još vičnim ručnom radu priredio snimanje kratkometražnog filma Tkanje i vezovi.
Posli mirovanja od nikoliko godina stvaranju povisnog mozaika o bunjevačkoj narodnoj nošnji i ručnom radu žena doprinela je i Kata Kuntić svojom knjigom Bunjevački bili šling. Kod opisa šlinga Kata Kuntić se najviše oslonila na njezinu obiteljsku zbirku. Nuz stručni opis svakog ručnog rada, pokazanog lipim slikama, ova knjiga nikog ne mož ostavit ravnodušnim. Al, vridnost knjige nije samo ovaj subjektivni stav. Naprotiv, vridnost knjige Bunjevački bili šling je što će ona u velikoj miri osvitliti obilnu građu mozaika kulturnog-narodnog blaga Bunjevaca. Iz tog razloga ona nije samo kamenčić već pregršt kamenčića bunjevačkog, još uvik nedovoljno istraženog bogatstva.
Krupan bi bio zalogaj odjedared i na jednom mistu opisat Bunjevačku narodnu nošnju, čak i ako bi se tim bavilo više čeljadi. Kata Kuntić je već više puta pokazala kako je spremna svoje veliko znanje prinet i drugima u pisanoj formi. Tribalo bi proučit više privatni zbirki narodne nošnje, na priliku zbirke Bele Pokornika, Grge Piukovića, kulturno-umjetnički društava i dr., i med njima razljučit šta je od nošnje izvorno bunjevačko, kojem vrimenu pripada, kad se i u kojim krajovima nosilo. Na priliku, ruva su se drukčije krojila Bunjevkama u subatičkom ataru, od onih u somborskom, jel u Baji i selima oko nje i sl.
Zato se zadovoljimo i ovom knjigom koja je pregršt kamenčića u započetom mozaiku opisa narodne nošnje i rukotvorevina kojom je okićena nošnja Bunjevaca. Duboko se nadamo da će mladi iz bunjevačke grane počet slidit Đurđicu Stantić - Orčić, Katu Žiogmanov-Suknović, Grgu Piukovića i Katu Kuntić i tako sačuvat svoje kulturno bogatstvo koje nije malo. To se brez pomoći ne mož uradit i zato su zavisni od pridnjaka i oćel se koji od nji zauzet za ovu nakanu, jel za bilo koji učinak tribaje dva čiona: znanje i moć tj. novac.
Čeljadi sa znanjem ima, al njim triba pomoć - novcima.
Sve šta se zatomilo i šta će se zatomit ne triba krivit puk, već pridnjake koji ne hajedu za vapaj pomoći marne čeljadi.
