Šta za Vas znači Dužijanca?
Uopćeno Dužijanca za mene u punom smislu riječi predstavlja podsjećanje na ono što za paora - seljaka znači obezbijediti kruh za cijelu slijedeću godinu za porodicu jer kada imaš obezbijeđen kruh onda se može sigurno preživjeti. Istovremeno predstavlja sjećanje na dane kada sam kao dijete radio poljoprivredne poslove kod rodbine na salašu podsjećajući se na svu težinu rada na zemlji.
Kako lično doživljavate ovaj veliki jubilej 100 godina Dužijance?
Posebice me interesiraju i tako još više podsjećaju svi dogođaji na Dužijanci od svećenja žita preko najtežeg a ujedno najljepšeg dijela rad na risu pogotovo kosidba i vršidba jer kao pasionirani amater fotograf pratim sve ove događaje. Sam jubilej je veličanstven sa nizom događanja jer u životu samo jednom se može doživjeti stogodišnjica. Osjećaj stogodišnjice me je zatekao u proslavi nogometnog kluba Bačka, zatim lijet Ivana Sarića koji po mom skromnom mišljenju nisu adekvatno dovoljno dobili značaja u samom našem Gradu, žiteljima niti klubovima. Strmljenje i želje u organizaciji ovakvih jubileja su bila velika. Mogućnosti tim manje jer mnogi su htjeli ugrabiti veliki dio kolača ne dajući adekvatnu financijsku podršku niti želju da se to prepusti nekim "amaterima" koji ipak nešto više znaju o svojoj povijesti nego neki drugi.
U kojoj meri Dužijanca održava ukorenjenu tradiciju naroda na ovom prostoru?
Tradicija i rad na očuvanju tradicije jer mukotrpan posao i stalni rad jer napredak i tehnika je toliko napredovala pa današnja mladež teško prihvata i nema posebno veliku želju da tu tradiciju očuva jer nije okusila taj "kruv napora i znoja svog" na njivi. Postoji veoma mali broj mladih koji su voljni prihvatiti se takve odgovornosti ( jer to košta) i upustiti se u očuvanje tradicije. Ove godine pokupiti 110 parova za kosidbu po onom užarenom suncu je jedinstven slučaj i posebna čestitke organizatoru jer samo onaj tko je organizirao to - taj zna koliko ga je truda, vremena, nerava i znoja trebalo ( ne računam novce).
Valjda je najteže pitanje ovo zadnje - kakva je poruka. Mislim da je potrebno prvo upoznati svoju povijest, tradiciju oprobati se u velikim iskušenjima i iz svega zaključiti i pokušati zavoliti svu tu težinu koja je itekako opterećivala naše roditelje koji su življeli pod takvim uvjetima i nisu imali prevelikih ambicija i prohtjeva, živjeli su skromno radeći i bili zadovoljni. Ako su prohtjevi veliki teško ih je ostvariti.
