Fudbalska priča Milisava - Mije Bojića

Ned, 28.07.2019 - 15:37 -- darko.kovacevic

Bivši jugoslovenski fudbaler, ali i profesionalac koji se dokazivao kao igrač u prvoligaškim klubovima u Jugoslaviji, Mađarskoj, Farskim ostrvima i nekim Skandinavskim državama, odavno se odlučio za profesiju trenera. Milisav - Mija Bojić je posle prestanka aktivne fudbalske karijere  završio nekadašnju čuvenu Visoku fudbalsku školu u klasi kod prof. Radoslava u Novom Sadu. Međutim, sa tom diplomom nije se moglo dugo raditi, jer je doneta odluka da se ubuduće priznaje za samo Škola Fudbalskog saveza Srbije za licencu C,B,A i profi licenca, za vođenje superligaških klubova u Srbiji. Istovremeno je takvo obrazovanje priznato kod UEFE i FIFE, a sa takvom licencom moguće je raditi u Evropi i  svetu. Naravno, ostavljen je izbor pojedinim klubovima da se odluče ko će voditi njihove timove, ali je potrebno i znanje jezika sredine, da bi pojedini strani treneri mogli opstati na tim poslovima. Milisav- Mijo Bojić je ovde u Beogradu dobio – A licencu kod FSJ, radio je uspešno kao fudbalski učitelj u superligašu FK Spartak-Ždrepčeva krv Subotica, a onda se preko jednog fudbalskog menadžera iz Španije, zaputio sa trogodišnjim ugovorom o radu u daleku prijateljsku Kinu. Živeo je i radio kao šef Omladinske škole u gradu koji broji dva miliona stanovnika, a usput pratio razvoj mladih kineskih fudbalera u Fudbalskoj akademiji za najmlađi naraštaj, gde se na fudbalskih terenima obučavala deca iz osnovnih škola. Dobio je stan na korišćenje sve dok je bio tamo trener, obezbeđenu prehranu i dva puta godišnje besplatnu aviokartu da može poseti Suboticu i Srbiju. Ugovor o radu bio je potpisan na kineskom i engleskom jeziku, sve do detalja je bilo dogovoreno.

Trener Mijo Bojić se u Kini trenerski dokazao i njegovi mladi fudbaleri su postigli su odlične i velike uspehe na tamošnjim redovnim takmičenjima i turnirima regije. Ipak, nakon okončanja trogodišnjeg ugovora trenera Bojića, zapelo je u pregovorima oko uslova pod kojima bi se nastavila dalja karijera ovog fudbalskog učitelja na radu u Kini. Kinezi su nameravali smanjiti platu svom uspešnom treneru, a Bojić se nije dao slomiti i to je rezultiralo okončanjem njegovog boravka u najmnogoljudnijoj zemlji sveta. Sličnu sudbinu doživeli su još neki treneri iz  Srbije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Poljske, Bugarske, Makedonije, Rusije itd. Ipak, na mesta otišlih stalno dolaze drugi fudbalski učitelji sa svih strana sveta i mnogi ni ne pitaju za uslove rada i platu. Kriza u svetu se odražava na fudbalski život, mnogi su bez posla desetak godina i važno je preživati u ovim teškim vremenima.

- Kina je velika svetska zemlja, kao što je svima poznato, mnogo se ulaže u fudbal, u gradu gde sam boravio nedavno je sagrađen stadion za pedeset hiljada gledalaca,a još se ne zna kome će to pripasti. Kinesko rukovodstvo želi omasoviti fudbal, želi svoju zemlju promovisati preko  svetskih fudbalskih događaja i žele u bliskoj budućnosti da njihova zemlja igra zapaženu ulugu na Svetskom fudbalskom prvenstvu pod okriljem FIFE. Ulaže se strašno veliki novac, dovode se igrači iz najačih liga sveta, koliko čujem da je ovih dana stigao Bejl iz Real Madrida, a  tamo su i naši igrači kao što je naš internacionalac Duško Tošić i naš veoma popularni srpski trener Dragan Piksi Stojković. Naravno, nude se za rad sa svih strana igrači treneri. Kinezi imaju ponude nekih trenera da rade za malu platu, novac koji sam ja zarađivao po ugovoru je ostao samo lepi san, a kada sam sve to video spakovao sam kofere i vratio se kući u Suboticu. Sin mi je student u Beogradu i moram ga finansijski  pomoći, ne mogu raditi negde da pokrijem troškove boravka. Pre par dana me zvali iz jedne druge fudbalske akademija ,gde smo gostovali i bili na pripremama da popričamo o uslovima da se opet vratim u Kinu. Rekao sam svoju cenu i čekam da se opet čujemo. Kina je ozbiljna i dobro organizovana zemlja, fudbal je tamo u velikom usponu, mnogo je gledalaca na tribinama dok se igraju utakmice prvoligaških klubova, ali je i  skupa zemlja da bi čovek tamo mogao svakodnevno živeti. Već sam rekao, da je tamo pola kile konzumnog šećera skuplje nego kod nas jedan kilogram tog proizvoda, meso je skupo, za izlaske u restoran treba dosta novca, telefoniranje iz Kine u Srbiju nije nimalo jeftino, dakle  treba se u svemu snaći, a ako nema čovek u džepu novac, bolje je da se vrati. Kineski fudbalski funkcioneri znaju kolike su prosečne plate u Srbiji, često se ponašaju nerazumno i iznad svega su nekorektni kod ispunjavanja uslova iz profesionalnih ugovora o radu u fudbalu. Postoji garancija kineske države o ispunjenu potpisanih fudbalskih obaveza za trenere,ali kada se ne nađe razumevanje, teško se tamo dokazuje sve  to na sudu. Zato sam i otišao bez pozdrava iz ove lepe i mnogoljudne zemlje. Da li ću ići ponovo u Kinu? Moguće je da postignemo dogovor sa drugim klubom iz druge provincije, ali samo onako kako im ja predlažem – priča danas u Subotici Milisav-Mija Bojić, naš fudbalskih trener sa A licencom, koji se vratio kući nakon trogodišnjeg boravka u Kini.

Koliko dugo traje putovanje od Pekinga do Beograda,Srbije ?

- Grad gde sam boravio je od dva miliona stanovnika,negde na pola puta između Šangaja i Pekinga. Kineski klub mi je obezbedio najpre kartu za prevoz železnicom. Njihovi vozovi na toj pruzi jure preko 300 km na sat i za relativno kratko vreme se prelazi hiljade kilometara udaljenosti.  Vozovi izgledaju kao da sedite u avionu, sve je tako podešeno. Predsednik kluba gde sam radio je sedeo u drugom vagonu, gde se voze državni funkcioneri Kine i gde vozna karta košta duplo više novca nego moja u običnom kupeu. Stigli smo u Peking i još su mi platili taksi do  aerodroma da bi se ukrcao na moderni luksuzni avion za Evropu, da bi onda iz Švajcarske stigao kući u Beograd,Srbiju. Dakle, prevoz je bio  lep, dugo traje i sada mi se čini iz ove perspektive u mom kafiću na Kelebiji, gde sam vlasnik, kao da nikada nisam ni bio u Kini. Rastanak sa predsednikom kluba je bio hladan, pružili smo smo ruke jedan drugome i poželeli sreću u budućem životu. Kinezi su jako poslovni i sve rade  bez nekih emocija. Ne snalazim se u takvom životu,koji je nemilosrdan i „jede“ ljude kao na nekoj traci. Srbija je šampion u odnosima ljudi,  samo neki misle da je bolje negde u inostranstvu. Događalo se da mesecima ne čujem jednu reč u gradu na engleskom ili nekom drugom jeziku. Oni vole sebe i cene samo svoj jezik, ali su tamo u poslednje vreme otvorene mnoge njihove škole na engleskom jeziku, jer Kinezi  neće da zaostaju za drugim zemljama u komunikaciji i poslovanju. Znam da ima puno naših koji tamo predaju engleski jezik i koji dobro  zarađuju živeći od toga. Uglavnom svi Kinezi znaju za Srbiju, vole gledati naše filmove i obožavaju naše glumce. Subotica i Srbija su u poslednje vreme preplavljeni turistima iz Kine, što raduje jer je naš predsednik Vučić odradio dobar posao, predstavljajući se narodu Kine u  pregovorima sa njihovim partijskim i državnim rukovodstvom. Poslovna saradnja ide dobro na relaciji Srbija-Kina, šta nam treba danas više?

Šta dalje, kako ocenjujete rezultate svog kluba, superligaša FK Spartak-Ždrepčeva krv,novog rukovodstva?

- Moj bivši odlični fudbaler u omladincima dok sam trenirao tu decu u klubu, Nikola Simović, je nasledio oca i postao novi predsednik jedinog našeg superligaša iz najvećeg grada na severu AP Vojvodine i Srbije.Siguran sam da će Simović uraditi odlično svoj posao, jer ima znanje i  volju da ide napred. Pomoći će i otac, koji je danas potpredsednik Fudbalskog saveza Srbije i predsednik Fudbalskog saveza AP Vojvodine. Oni su moji dugogodišnji prijatelji i ja im se divim što su preuzeli FK Spartak, jer danas je teško voditi brigu o jednom tako skupom klubu,  treba ogroman novac za sve to i odajem im priznanje za ono što rade ti naši dragi uspešni Simovići.Subotica zaslužuje superligaša i verujem  da se ovde dobro radi i da će trener Gaćinović opet obezbediti Evropu u ovogodišnjem takmičenju naših klubova. Vidim da je postavljen novi direktor Omladinske škole i nadam se da će Vučković preneti svoje znanje koje je stekao u Hrvatskoj i Holandiji,Evropi, na sve zaposlene u  našem klubu u Subotici. Ukoliko ne pronađem novi posao u inostranstvu probaću se vratiti u FK Spartak-Ždrepčeva krv, jer je to moj klub i  moja kuća, gde sam dao dosta godina uradio u fudbalskom obrazovnju dece. Dolaze u moj kafić na samoj mađarsko- srpskoj granici na Kelebiji mnogi moji bivši kadeti i omladinci, koje sam trenirao u Subotici, ali i njihovi roditelji, koji me rado radosno potapšu po ramenima kao  dugogodišnjeg prijatelja i svi zajedno evociramo uspomene na prošla uspešna vremena u fudbalu. Fk Spartak-ŽK Subotica je čudo, da ga  nema neko bi morao takvu priču izmisliti da nam bude zabavno dok gledamo ovde u Subotici naše najbolje ekipe iz Srbije. Vidim i radujem se da predsednik Srbije Aleksandar Vučić sa premijerkom i članovima Vlade Srbije radi jako lepe i korisne stvari, što će omogućiti još bolje  rezultate klubova i reprezentacije.Gradiće se novi nacionalni reprezentativni stadion kod Surčina, gradiće se novi stadioni u Vranju, Zaječaru, Negotinu, a ide i rekonstrukcija stadiona Crvene zvezde,Partizana i Vojvodine. Čestitke svima koji u ova teška i krizna vremena pronalaze novac za tako lepe i korisne stvari. Sve će biti još lepše kada uskoro bude završena i rekonstrukcija fudbalskog stadiona u Subotici.  Bogougodne su to stvari i svi se radujemo što se sve to događa u ovom vremenu i našoj Srbiji, - priča raspoloženo Milisav-Mijo Bojić, bivši igrač FK Čelika i FK Sutjeska Nikšić iz Crne Gore, koji je kasnije igrao u jugoslovenskim prvoligaških klubovima u Subotici i Banjaluci,BiH, a onda nekoliko godina u mađarskim prvoligaškim klubovima u Budimpešti, da bi otišao kao profesionalac na Farska ostrva i da bi na kraju svoje cenjene fudbalske kopačke okačio o klin u Švedskoj i Danskoj.Danas je fudbalski trener sa A licencom UEFE u Subotici i nije rekao svoju poslednju reč kao fudbalski učitelj, stručnjak za rad sa pionirima,omladincima i kadetima. Veruju u njega kao osobu bez mane i straha mnogi  naši fudbalski zaljubljenici u čitavoj AP Vojvodini i Srbiji. Glavu gore Mijo Bojiću, tvoj životni cilj i zadatak nije još završen, čekaju te novi i novi  izazovi.

O fudbaslkoj reprezentaciji Srbije na kraju razgovora?

- Dovedeni smo u situaciju da se moramo maksimalno boriti da uspemo u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope posle debakla protiv Ukrajine. Pao je, kako se kaže u fudbalskom žargonu selektor Krstajić, doveden je novi selektor Tumbaković sa posla u reprezetaciji Crne Gore i svi se  nadamo da ćemo se na kraju izboriti za završnicu, gde će igrati najbolje reprezentacije Evrope. Imamo odlične igrače u stranim klubovima, koji su istinske zvezde i puno vrede na fudbalskom svetskom tržištu, treba sve to znati i hteti ukomponovati da bi se izdigli u najveće zlatne visine.  Verujem kao i mnogi u Srbiji u naše reprezentativce da mogu i više i bolje, jer se bore za svoju zemlju, za svoj narod i za samog sebe. - završio  je priču Milisav-Mija Bojić, mirni fudbalski trener i osoba koju svi respektuju ne samo u Subotici, već i u inostranstvu.

(Borislav Boro Eraković)

Autor teksta: 
Custom Search