U povodu nedavnog otvorenja Muzeja Dragoljuba Mihailovića, četničkog komandanta, armijskog generala i načelnika Štaba Vrhovne komande Jugoslavenske vojske u otadžbini, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini ukazuje kako je to još jedna u nizu prijepornih posljedica revizije prošlosti – posljedica koja djeluje uznemirujuće po ovdašnje Hrvate. To je stoga što je četnički pokret ne samo bio dio kolaboracijskih snaga njemačkih i talijanskih okupatora, nego je imao i svoja snažna „ogrešenja“ o Hrvate tijekom Drugoga svjetskog rata.
Poznato je kako je tijekom Drugoga svjetskog rata četnički pokret formalno predstavljao dio jugoslavenskog državnog kontinuiteta putem izbjegličke kraljevske vlade. Međutim, već u listopadu 1941. godine, četnici su postali kolaboracionistički pokret, surađujući u Srbiji s njemačkim okupatorom, a njihovo neprijateljstvo i sukob s partizanskim pokretom riješen je porazom. S druge strane, na teritoriju današnje Hrvatske, četnički pokret, istina često formalno u sukobu s Dražom Mihailovićem, surađivao je s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustašama kako bi ostvario plan uništenja Hrvata u sklopu stvaranja „Velike Srbije“ te se pretvorio u kvislinšku vojsku.
Kada je riječ o revizionističkim procesima u Srbiji, podsjećamo javnost kako su oni započeli nakon 2000. godine i u njima su povijesne „istine“ i tumačenja bila podređivana aktualnim političkim potrebama. Tijekom vlasti demokratskih stranaka u Srbiji od 2000. do 2012. godine četništvo se revitaliziralo te se revidirala uloga četnika u Drugom svjetskom ratu, što je izravno potvrđeno donošenjem zakona o izjednačavanju prava četnika i partizana 2004. godine. Proces revizionizma povijesti sa sobom je posljedično donio i cijeli val sudskih procesa rehabilitacija suradnika okupatora, promjenu naziva ulica, izmjenu sadržaja školskih udžbenika… Riječju, nova, nacionalistička kultura sjećanja u Srbiji stvorila je slike i predstave o četnicima koja ne odgovara povijesnim istinama.
Spomenuto je imalo i još uvijek ima ozbiljne posljedice kako na međuetničke odnose tako i na izgradnju povjerenja na području bivše Jugoslavije. Naime, povijest koja nije pretrpjela revizionizam prepoznaje četnike kao pokret čije su žrtve poglavito bili civili, s naglaskom na Hrvate i Bošnjake u okvirima Nezavisne države Hrvatske, Crne Gore i Srbije, ali i Srbe koji nisu odobravali njihovo djelovanje. Republika Srbija i Srbi kao narod imaju dovoljno časnu i dugu tradiciju antifašizma da joj revizionizam povijesti ne samo da ne treba, nego isti nanosi štete kako na planu unutarnjih političkih odnosa, čineći da se manjine koje su stradale od strane četnika u Drugom svjetskom ratu osjećaju danas u Srbiji uznemireno, tako i u kontekstu narušavanja odnosa među državama u Jugoistočnoj Europi. Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i dalje će u svojem djelovanju ostati privržen promicanju dijaloga, razumijevanja i konstruktivne suradnje kako bi se prevladali i pozitivno razriješili izazovi te unaprijedio položaj nacionalnih zajednica.
Predsjednik DSHV-a
Tomislav Žigmanov, profesor
