A. Karagić, »Pošteni varalica«; režija László Bagossy, Hrvatsko kazalište Pečuh
Komedija protkana društvenom kritikom
Naizgled komedija, Karagićev komad o novopečenom bogatašu nosi u sebi oštru kritiku društvenih odnosa u maloj sredini, njezina licemjerja i korumpiranosti
Društvo u kojem se izgleda ni varalici ne isplati biti pošten, osnova je predstave oksimoronskog naziva »Pošteni varalica« rađene po tekstu bunjevačko–hrvatskog pisca Antuna Karagića, u režiji Lászla Bagossyja, kojom se Hrvatsko kazalište iz Pečuha, gostujući po prvi puta u Subotici, predstavilo prošloga petka ovdašnjoj publici. Radnja komada smještena je u bogatu bunjevačku kuću 30-tih godina prošloga stoljeća, a u njezinom je središtu novopečeni bogataš Marko Gugić (Stipan Đurić), koji je imetak stekao trgujući ukradenim konjima. Kroz niz neočekivanih i iznenadnih »peripetija«, čija je naš »pošteni varalica« najveća žrtva, u ovoj klasičnoj komediji situacije pojavljuju se i sljedeći akteri: Markova »legalna« žena snaš Manda (Éva Polgár), Markova ljubavnica Ankica (Erika Žarac), konjokradica Bariša (Slaven Vidaković), konjokradica Ciganin, Borić (András Mészáros), Ankičin muž rudar Stipan (Rafael Arčon), susjeda Markova koja registrira sve što se dešava, Ivanica (Anica Matoš) i Markova služavka (Elizabeta Orovica). Da u ovakvom miljeu ni javni autoriteti nisu ništa bolji, svjedoče nam likovi pohlepnog župnika (Ivo Grišnik), javnog bilježnika, »notaroša« (Zoltán Gátai) i »pomađarenog« kapelana (Đula Beri).
Iako književnoumjetnička vrijednost pučkih komada Antuna Karagića (Gara, 2. lipnja 1913. – Pečuh, 12. prosinca 1966.) nije velika, i ponajprije je fokusirana na očuvanje nacionalnog identiteta mađarskih Hrvata, njihova jezika i govora, »Pošteni varalica« nosi u sebi bespoštednu kritiku društvenih odnosa u maloj sredini, njezina licemjerja i korumpiranosti. A kao što je to slučaj i s mnogim drugim dramskim komadima, čini se da je ova tema aktualna i danas. To potvrđuje i činjenica da je upravo ovaj komad premijerno uprizoren ove godine, u kojoj Hrvatsko kazalište Pečuh obilježava 15 godina svojega postojanja.
Ako se uzme u obzir da se radi o teatru s nestalnim ansamblom, što ga predvodi tek par profesionalaca, a računjajući s ritmom i dinamikom u izvedbi predstave, možemo govoriti o solidnom ostvarenju gostiju iz Mađarske.
Scenografiju potpisuje Gábor Kazinczy, kostimografiju Laura Bagossy, dramaturgiju Katja Bakija, koreografiju Éva Bálint, a redateljsku asistenciju Katica Bunjevac.
Kako većina pučkih igrokaza završava plesom, u predstavi se pojavljuju i folklorci Erzsébet Mudri i Đuro Šarošac, te orkestar – Blaško Bošnjak, Tomica Tarađija i Dejan Popović.
D. B. P.
Stipan Đurić, glumac
Prvi prodor
»Večerašnju predstavu vidim značajnom, jer je ovo je prvi prodor hrvatskog glumišta iz Mađarske u Vojvodinu. Najpoznatija mađarska glumica Lujza Blaha je karijeru započela upravo ovdje u Subotici, igrajući u jednom pučkom komadu. Iako su ovakvi komadi na neki način marginalizirani, oni nisu ništa manje značajni, jer je to ona zbilja koja nam je u genima, ono od čega potičemo i iz čega se možemo graditi«, rekao je za naš list Stipan Đurić, koji živi i radi u Budimpešti, trenutačno sa statusom slobodnog umjetnika.
Slaven Vidaković, glumac
Nadam se da ćemo ponovno gostovati
»Publika je bila fantastična, iako smo se bojali kako će jedna pučka predstava poput ove proći u gradu, ali očito je da su je dobro prihvatili. Nama iz Hrvatskog kazališta je važno da postojimo, a naš je cilj da Hrvate u Mađarskoj, koji žive i u gradu i u selu, kroz kazalište upoznamo s vlastitom kulturom. Drago nam je da smo imali prigodu gostovati u Subotici, i nadam se da ćemo gostovati ponovno«, kaže ovaj glumac koji je 2000. diplomirao glumu na ADU u Zagrebu i trenutačno je član Mađarskog narodnog kazališta u Pečuhu.
