Palić

Ned, 17.11.2013 - 17:51 -- nikola.tumbas
Kolekcija članaka: 

Pošto o "Paliću" ovde na sajtu ima priličan broj izveštaja propratne fotografije, vezano za temu mesnih zajednica grada, ovog puta nisu bile u fokusu priče,osim detalja iz mesne kancelarije pri razgovoru sa ljubaznim i informisanim predsednikom MZ-a Tibor Bognarom.

 

Subotica je sudbinski vezana za Palić, a pitanje Palića, čini se, sudbonosno je pitanje za Suboticu. To se pre svega odnosi na jezero, ali ćemo mi ovaj put posmatrati naselje Palić (ili mesnu zajednicu, mada danas to gotovo ništa ne znači). U zaključku ćemo videti da samo stanje ovog naselja itekako ima veze sa gradom, da ono jeste njegova najveća šansa, a opet, se čini i najveća boljka. Pa, da vidimo kako i zbog čega.

Palić je subotički čardak ni na nebu ni na zemlji. Recimo, za sam nastanak naselja, tu je priča o reparacijama koje su nakon revolucije 1848/9. morale biti plaćane Beču (Mađarska nacionalna revolucija formalno je slomljena). Tadašnji bogati Subotičani, pre svega židovi, izlaze iz grada, da ne bi učestvovali u plaćanju ovih reparacija, i tako, ljudi kažu, nastaje ovo mondensko naselje, koje ubrzo prerasta u banju. Palić je, do tada, bio intenzivno vinogradarski kraj, a tokom druge polovine XIX veka razvija se kao banja od evropskog glasa.

Danas Palić niti je seosko, nit gradsko naselje, niti je banja. Ima jezero, a, opet, teritorijalno mu pripada najmanji deo obale. U njemu žive i živeli su brojni prednjaci, političari, preduzetnici, umetnici i intelektualci (npr. Janko Pejanović, Antika Njerš, Stojnić, Tolnai, Lajko Felix, Mezei Attila, Skala, Varga i Korhec, Čakanj), a nema ni dom kulture. Ima nekakav centar, definisan urbanističkim planom, a to mu zapravo nije centar. Na Paliću se održavaju (ili su se održavali) i sjajni festivali, a sami Palićani nemaju ništa od toga, čak su, u nekim slučajevima, bili i protiv održavanja tih festivala. Mnogi misle da je Palić elita, da je to subotički Beverli Hils, jer tamo, istina, ima i raskošnih vila, ali ne znaju da ima i mnogo siromašnih (800 penzionera bez novčane pomoći, 60 na narodnoj kuhinji), i da, na primer, nema rešen ni vodovod ni kanalizaciju. Mnogo šta mu nedostaje, a opet, kad počnemo da nabrajamo šta sve ima na Paliću, teško ćemo se uskoro zaustaviti. Problem je, dakako, i sam status naselja: Palić je bio ne samo opština, nego i srez, do početka 60-ih (1963) godina, kada je po nekoj novoj teritorijalnoj organizaciji pripojen Subotici kao mesna zajednica.

Sada je aktuelna inicijativa da Palić bude proglašen banjom, ali džaba mu ime, kad, kao mesna zajednica, nema ni sopstveni račun. Na primer, najmanje učešće za IPA projekte je 15%, a kako da ostvarite učešće ako nemate ni budžet, ni sopstvenu imovinu, a sada praktično ni sopstveni račun?

A naselje broji oko 7,000 duša, nacionalno je mešovito uz prevagu Mađara (nešto preko 50%); starosna struktura je dosta nepovoljna, oko 10% su deca i školarci, a 30% penzioneri. Od 1920. godine Palić je beležio trend rasta populacije koji se, nažalost, na poslednjem popisu pretvorio u pad. Nešto zbog starosti, a nešto i zbog nezaposlenosti koja tera mlade ljude da traže posao, a posle i osnivaju porodice, na nekim drugim mestima.

Palić se bratimi sa nekoliko malih mađarskih gradova: Ujszász, Lajosmizse, Kisszállas, a bratimi se i sa  susednim mesnim zajednicama Radanovac, Šupljak, Hajdukovo i Bački Vinogradi, sa kojima, kako nam kažu u MZ imaju odličnu saradnju. Treba pomenuti pokušaj, od  2008. do 2012, da se formira konferencija mesnih zajednica, ali gradske strukture, kažu nam, to nisu dobro prihvatile, i sada se ta saradnja odigrava neformalno. Ova konferencija, realno, trebala je da prethodi nekoj decentralizaciji Subotice i organizaciji novih opština, ali, za sad od toga ništa.

Što se tiče političkog života, tu su prisutne praktično sve veće stranke, uz lokalnu inicijativu koju treba pomenuti, a to je grupa građana za opštinu Palić. Pri mesnoj zajednici aktivni su penzioneri, SUBNOR, a tu su i neke ad-hoc (bar nam tako kažu) inicijative mladih. Od ekoloških organizacija vredi pomenuti Eko friends i ornitološko udruženje Riparia. Tu je i Palićki forum (za zaštitu iskonskog naselja), tu je inicijativa za Palićku olimpijadu (Palić je bio domaćin, ako slučajno niste znali, Vermešove olimpijade, pre Kubertena), a treba pomenuti i udruženje poljoprivrednika, pre svega zbog, voćarstva i vinogradarstva koji su u usponu.

Palić ima svoju policijsku stanicu, ima ambulantu (koja opslužuje i okolna naselja, oko 10,000 duša na 4 lekara), ima državnu i privatnu apoteku. Redovne su i preventivne akcije u MZ, merenje pritiska, šećera, indeksa telesne mase i sl.  Tu su 2 obdaništa (u sastavu Naše radosti), i OŠ Miroslav Antić, sa 36 odeljenja (od čega trenutno 20 na mađarskom). Telekomunikacije su rešene,  a saobraćajna infrastruktura rešena je nekih 70%. E, sad nastupaju problemi. Daljinsko grejanje ne postoji, gas jeste uveden (samodoprinosom), ali, zbog visokih cena, samo 1000 domaćinstava koristi gas - ovde postoje i određeni standardi, kada su banjska naselja u pitanju, a ovo je premalo. Pijaću vodu iz vodovoda ima nekih 45% Palićana, a kanalizaciju 40-tak posto. Vodonosni slojevi (prvi i drugi) zagađeni su septičkim jamama, a poznato je da se ovaj problem preliva i na Palićko jezero (a pre svega u Ludško). Tu i leži najveći problem jezera i naselja, jer su podzemne vode visoke i nažalost zagađene, pa više nije lako rešiti ni bunar niti septičku jamu.

Što se prirodnih resursa tiče, tu je, svakako, jezero Palić, tu je park Palić, i tu je, kažu nam i Tresetište, koje katastarski pripada Paliću, ali ne i mesnoj zajednici. Postoji i nekoliko divljih deponija. Kao i u svakoj mesnoj zajednici, ističu nam da je ipak najveći problem - nezaposlenost. Ima to neke veze sa infrastrukturom, zato što je, kao i u većini naselja, gro infrastrukture izgrađen samodoprinosom (do 2006. godine). Ali, ako nema posla, nema ni plata, nema samodoprinosa...

Palić ima starih i novih brendova. Svakako treba istaći male vinare (oko 300 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, pretežno voćarstvo i vinogradarstvo), koji su počeli da popunjavaju vakuum nastao uništenjem nekadašnjeg giganta Podruma Palić (od koga su ostali, kažu meštani, samo zidovi). Treba pomenuti i pčelare i cvećare. U proizvodnji, tu su još i Skala i Chemos (pretežno plastična roba, u prvom slučaju pretežno navodnjavanje, u drugom ambalaža). Što se tiče turizma, mogli bismo izdvojiti Malu gostionu (Elitte), poslastičarnicu Elita (koja nema veze sa Elitte Palić, i postoji već 40 godina), Majkin salaš i ZOO vrt, kao realno najatraktivniji sadržaj na Paliću. Nekad je, moramo se vratiti u vreme socijalizma, ORA Palić bila poznata destinacija za omladince širom SFRJ. Uostalom, poslednje veliko sređivanje Palića i jesu odradili omladinci i omladinke - udarnici i udarnice. Ostala je ta uređena obala (koja vapije za novom restauracijom) i omladinsko naselje, koje nije vlasništvo Palića (mesna zajednica nema ni svoju zgradu), već je ono, nakon dugog interregnuma predato Studentskom centru Beograd. Sada, eto, opet ostaje da čekamo Beograd da odluči šta će sa nekim tamo Omladinskim naseljem na Paliću. Treba pomenuti i nekadašnje vikend naselje, koje danas nosi crni nadimak Bejrut, pre svega zbog izbeglica i kolektivnih smeštaja koji su tamo organizovani. Izbeglica i dalje ima, i to još od Krajine; Kosovari su uglavnom otišli dalje, za Evropu ili u druge krajeve grada. Pre par zima, tu su bili smešteni i polu-smrznuti Afgani.

Od starih zanata očuvala su se dva obućara, i jedan korpar, dok se grnčar nedavno preselio u Horgoš.

Što se gastronomske ponude tiče, nije loše: Mala gostiona (vek i po na istoj adresi), legendarni Abraham, Riblja čarda, Paprika čarda, picerije Omega (nema više diska) i Don Corleone, tu su Majkin i Jelen salaš, Feher Akac, Kamping, Vila Viktorija, Jahting i Tenis klub imaju picerije, a tu je i velelpni objekat vinarije Zvonko Bogdan. Bez uvrede ako smo nekoga slučajno izostavili.

Tu su i sportski klubovi, FK Palić, Tenis klub, Jahting klub, veslački klub, zmajarski klub Krokodil, atletski ultra-maratonski klub Achiles, i školski sportovi - odbojka i košarka.

Duhovni život organizuje se u dve crkve - katoličku (Sv. Urbana pape) i pravoslavnu (Sv. Ilije, još se gradi), a tu je i hrišćanska adventistička crkva.

Dom kulture ne postoji, ali postoji KUD Palić. U MZ trenutno postoji ogranak Gradske biblioteke i to bi bilo to, što se tiče kulture. Ima, dakako, na Paliću dosta fešti i festivala, nabrojmo ih: Palićki filmski festival, Summer3p, regate, veslači, Palić Open, prvomajski uranak, berbanski dani, Etnofest, a doskora i Trenchtown festival (ne više), na čijim leđima se prelomilo nezadovoljstvo samih Palićana "bukom koju proizvode festivali". Suštinski, problem je u drugoj stvari - stanovnici naselja neke od ovih fešti jednostavno ne doživaljavaju kao svoje.

Zabave, mimo festivala, baš i nema. Tu je zoološki vrt, a osim ića i pića u ponudi su mir, tišina (i dosada). Ali slogan Palića dugo vremena je i bio - mesto na kojem se čuje tišina. Čuje se, itekako.

Ako ćemo pokušati da rezimiramo: Nigde toliko šansi, nikgde toliko prilika i nigde toliko propusta kao na starom dobrom Paliću, koji samo što nije banja, a mogao je biti more.

Ličnosti: 
Autor teksta: 

Više o ovoj temi...

Između Subotice i Palića nalazi se Radanovac, Veliki Radanovac, koji je tipično seosko naselje koje se smatra gradskim. Prvi vinogradi, knjige kažu, nicali su na Radanovcu krajem XVIII i početkom XIX veka, da bi oko njih raslo i razvijalo se naselje koje danas broji oko 2,800 duša, što nam, ako uporedimo sa prethodnim popisima, govori da Radanovac raste (zbog jeftinih placeva, kažu). Ipak, mladi su ti koji odlaze, zbog nezaposlenosti. Po nacionalnoj strukturi stanovništva dominiraju Mađari,  po verskoj katolici.

Voćarstvo i vinogradarstvo na ovom pretežno peskovitom terenu ispod koga je sloj gline odumrlo je, kao i u drugim naseljima, privatizacijom Peščare i Rasadnika. U vakuumu koji je nastao, ostalo je mnogo nezaposlenih. Privredna aktivnost danas se svodi na cvećarstvo (roba...

detaljnije
Post date: Sre, 15.01.2014 - 11:19

Nekada pusta, pominje se još 1297. godine kao Kelym, danas prema graničnom prelazu Kelebija, prostire se uz granični pojas istoimena mesna zajednica, jedna od većih po površini, na kojoj živi nešto preko 2000 duša. Možemo je podeliti na Kelebiju i Čavoj, gde ovaj potonji označava deo koji se prostire ka severoistoku, do peštanske pruge, a obuhvata i Majdan.

Ovo je šumski i peščarski kraj, kojim na zapadnom delu preovladava crni, a na istočnoj žuti pesak, gde je crni, kažu, povoljniji za povrtarstvo a žuti za voćarstvo i vinogradarstvo.

Kelebijci i Kelebijke, pretežno Mađari (do 60%), od neke '76. godine žive uz granični prelaz (do tada postojao samo na Horgošu), i danas im je Evropa preko plota. Devedesetih je ovde bio pravi haos, kada su hiljade i hiljade ljudi dnevno...

detaljnije
Post date: Uto, 14.01.2014 - 11:36

Kada prođete Aleksandrovo, nekih 13 km duž senćanske pruge, nekako izvučeno zavučeno i sakriveno nalazi se Bikovo, naselje koje je dugo godina bilo sinonim za proizvodnju stoke. Ovde se, praktično, nalazio centar nekadašnjeg poljoprivrednog giganta Agrokombinata za čiji život je Bikovo (a posebno naselje Gabrić, nedaleko od Bikova) bilo tesno vezano. Nakon propasti Agrokombinata, i Bikovo se našlo u teškoj situaciji. Stanovnici koji su pretežno radili u Agrokombinatu, dakle, nisu imali sopstvene zemlje, ostali su bez poslodavca, i život je postao izuzetno težak. Tako je, od srpsko-hrvatsko bikovo, danas mnogo približnije mađarsko značenje - békovo (mesto gde se legu žabe). Ovuda jeste prokopan kanal Tisa - Palić, ali nam meštani kažu da se kupaju kao ludi (zato što u kanal još nikad...

detaljnije
Post date: Pon, 30.09.2013 - 17:21

Željezničko naselje prostire se duž nekada vitalne željezničke komunikacije Budimpešta - Beograd, a tako je i nastalo, kao željeznička kolonija, mesto na kojem su počeli da se grade stanovi za radnike u predratnoj (pre II svetskog rata) livnici "Ferrum". Ovo naselje, čije ime počinje slovom "Ž", da li baš zbog toga, ili što je imenom vezano za zaparloženu željeznicu, spada u najzapostavljenije subotičke kvartove, a tu je, odmah do centra. Možda zbog puteva, kojih više nema nego ima (oko 40% je pokrivenost) pa se leti diže prašinčina, kad je žega, o proleće i najesen blatišta i glibovi, kad su kiše, a zimi čagalj, kad udari mraz. Ovde dolaze do izražaja svi problemi i sve neprilike neravnomernog razvoja gradske infrastrukture.

Mnogim od šest hiljada duša potrebna je željezna...

detaljnije
Post date: Sub, 07.09.2013 - 09:23

Do 1950. godine gradska bašta, sa salašima, voćnjacima, povrtnjacima, živinom i njivama, potez između nekada famoznog međunarodnog puta E-5 (već davno degradiran u E-75) i Ugarnica, u drugoj polovini XX veka, pretežno samodoprinosom izrastao je u gradić, urbanu mesnu zajednicu koja se naslanja praktično na centar grada, na poljoprivredno zemljište i (nekada) veliku industrijsku zonu.

U Novom Gradu živi skoro 3000 duša, sa trendom opadanja broja stanovnika, kuće se više prodaju nego kupuju, jer mladi odlaze za poslom, vani, dok stari, takav je zakon prirode, polako umiru. Stanovništvo je mešano, ali preovlađuju Mađari, međutim, verskih objekata nema. Tu je zato, za svetovne boljke, mesna ambulanta koja jeste renovirana, ali se ljudi žale da je nedovoljnih kapaciteta, jer...

detaljnije
Post date: Pet, 21.06.2013 - 11:30
Custom Search