O našim, bačkim Nemcima

Čet, 17.01.2013 - 22:07 -- darko.kovacevic

Rudolf Weiss, rođen 1964. godine, završio Filozofski fakultet u Novom Sadu, odsek za istoriju. Učlanio se u prvo uduženje Nemaca na teritoriji SFRJ u Osijeku 1990. godine. Nemački narodni savez sa sedištem u Subotici osnovao 1996. godine. Od 1998. do danas urednik radio emisije “Unsere Stimme” (Naš glas) na nemačkom jeziku, na talasima Radio Subotice. U novembru 2011. u mađarskom palamentu primio je medalju mađarskog parlamenta od predsednika parlamenta za svoj rad na istraživanju prošlosti nacionalnih manjina. U Oktobru 2012. godine je bio prvi predstavnik nemačke nacionalne manjine iz Srbije koji je nakon Drugog svetskog rata primljen u nemačkom Saveznom paralmentu. Na izbornoj Skupštini Nemačkog narodnog saveza, u novembru 2012, ponovo izabran za predsednika te organizacije.

Darko: Povod ovog razgovora svakako je 15 godina radio emisije "Unsere Stimme", pa hajde, vratimo se u to vreme i prisetimo se kako je to počelo.

Rudolf: Još pri osnivanju našeg Nemačkog narodnog saveza kao jedan od ciljeva smo istakli i pokretanje radio emisije na nemačkom jeziku. To nam je uspelo 1998. godine zahvaljujući razumevanju lokalne samouprave i ljudi u Radio Subotici. Radio Subotica nas je prihvatila i njihovi urednici, novinari i tonski tehničari su nam pružili dragocenu stručnu pomoć i moralnu podršku. Počinjali smo od nule, jer niko od nas nije bio profesionalni radijski novinar. Neverovatan entuzijazam svih koji su radili i rade na ovoj emisji posebnost je naše redakcije i dan danas.

Darko: Možeš li da nam izdvojiš, iz petnaestogodišnje arhive, neke najinteresantnije priloge?

Rudolf: Za nas je odmah na početku, te 1998. godine, bilo važno gostovanje tadašnjeg ambasadora Nemačke Wilfrieda Grubera, koji je bio gost već u prvoj emisiji, pružajući nam tako nedvosmislenu podršku u onome što smo započeli. Kao gosti u studiju bili su, u ovih 15 godina, svi najvažniji pretstavnici nemačkih manjinskih organizacija iz Evrope, SAD i Kanade. Recimo, 2011. smo imali konferenciju nemačkih organizacija iz 10 evropskih zemalja i svi predsednici najvećih organizacija su bili gosti u našoj emisiji ili su dali intervju za našu emisiju.

Darko: Može li "Unsere Stimme" biti i naš glas, kanal korespodencije sa, ako se ne varam, nekih 90 do 100 miliona ljudi koji govore nemački? Ako ne, šta bi bilo potrebno učiniti da to i postane?

Rudolf: Preko interneta nas slušaju mnogi Nemci u svetu. Vodeći mediji sa nemačkog govornog područja su izveštavali o ovoj emisiji. I ne samo sa nemačkog govornog područja: prošle godine je prvi program TV Slovenije napravila prilog o našoj emisiji ovde u Subotici. A da to postane kanal korespodencije ove naše sredine sa ljudima u svetu koji govore nemački, trebao bi jedan dobar sajt, sa koga bi zainteresovani mogli slušati i aktuelnu emisiju, ali i prethodne emisije iz arhive. Za početak to vidim kao realnu opciju. 

Darko: Dobro, ostanimo još malo u prošlosti. Sigurno imaš neku anegdotu da podeliš sa nama? Mora da ih je bilo.

Rudolf: Oh... Ima ih dosta… Recimo, kada smo posle dve godine nasnimavanja emisije krenuli da radimo uživo, dešavalo se da saradnici zaborave da sad idemo uživo i da nema naknadnog isecanja i montiranja, pa su, ne gledajući da svetli crvena lampica, a to je znak da je mikrofon uključen i da program ide uživo, pričali kako su sinoć popili ledeno pivo i sad jedva govore, te da moraju tu bol u grlu da reše već posle emisije - kuvanim vinom… I svi su to čuli preko etra… Dobro je da nije bio neki žešći politički vic, jer u to vreme smo mogli zbog toga da imamo problema.

Darko: A šta bi odabrao od nove nemačke muzike? Šta rado slušaju naši Nemci?

Rudolf: Mnogi mladi Nemci ovde slušaju Rammstein. Mnogi od njih su i bili na njihovom koncertu 2010. u Beogradu, u prepunoj Areni, i oduševljeno mi pričali da je publika koja je došla iz cele Srbije pevala sa bendom njihove pesme na nemačkom jeziku. I Rammstein su bili prijatno iznenađeni, zato i dolaze ponovo u Beograd, u aprilu ove godine. Nemačka muzička scena je probijala led pre svega na polju alternativne muzike, u svetskim okvirima, i svako ko ima nameru da razume današnju alternativnu scenu u svetu treba da se upozna sa bendovima kao što su Kraftwerk, X-mal Deutschland, Can, Einstürzende Neubauten. Sa nekim pop, rock, hip-hop i dance produktima novijeg datuma nema smisla gubiti vreme. Tu nemačka muzička scena, uz časne izuzetke, nema šanse sa anglo-saksoncima i producentskim produktima.

Darko: Pričajmo malo o saradnji sa drugim manjinskim centrima. Znam da ste bili prilično aktivni.

Rudolf: Mi zaista ozbiljno mislimo da je naš opstanak ovde moguć samo ako sarađujemo sa svima sa kojima ovde zajedno živimo. A da to nije samo politički korektna parola najbolje dokazuju primeri iz našeg delovanja: učestvovali smo više godina sa prilozima i reportažama u časopisu “Vojvođanski mozaik” Romskog edukativnog centra iz Subotice kao i u časopisu romske manjine “Them”. Zajedno sa građanskom organizacijom Jevreja "Šalom Tora" iz Pančeva osnovali smo “Forum za dijalog Jevreja i Nemaca u Srbiji”. Zaista sam ponosan da sam izabran za potpredsednika tog Foruma. Ovde u Subotici imamo dobru saradnju i sa ostalim manjinskim zajednicama….I, što je takođe važno, nismo u konfliktu ni sa jednom zajednicom. Uvek smo, recimo, jednu priredbu držali u Mađarskom kulturnom centru, a sledeću u Hrvatskom kulturnom centru.

Darko: Setimo se, bilo je tu i nekih otpora. Na primer, baš toj inicijativi za dijalog Jevreja i Nemaca u Srbiji.

Rudolf: Tako je. Bilo je ljudi na obe strane koji su smatrali da nije još došlo vreme za dijalog ova dva naroda. Od strane ekstremista u redovima Nemaca u Vojvodini bilo je anonimnih napada na mene. Slali su anonimna pisma našim članovima da me treba smeniti, jer sam ja navodno Jevrej. Pretpostavljamo da im je glavni argument bio moje zalaganje za pomirenje i dijalog sa Jevrejima, te aktivan rad u Forumu za dijalog Nemaca i Jevreja u Srbiji. Sa ekstremistima u našim redovima najefikasnije se obračunala naša pevačka grupa "Lorelei": Na početku naše izborne Skupštine otpevala je na hebrejskom jeziku jevrejsku narodnu pesmu "Hava Nagila", kao odgovor na antisemitsku kampanju protiv mene. Može se reći da su članovi Nemačkog narodnog saveza pesmom razbili ekstremiste u našim redovima. Takvi kod nas nemaju šta da traže. Nisu uspeli da nas iznutra razbiju i preuzmu organizaciju. Neka prave sebi neku novu organizaciju, kod nas nemaju šta da traže.

Darko: Da, to je bilo pozitivno primljeno. A kako je sa većinom?

Rudolf: Sa srpskim narodom nemamo nikakvih problema, mi probleme imamo sa ekstremistima u sopstvenim redovima, a ne sa Srbima. Što se većinskog naroda tiče, mi igramo otvorenih karata. Sve što radimo - radimo javno, i kod nas nema tabu tema. Ponovo sam u decembru, preko medija, ponovio naš stav da verujemo u istorijsko pomirenje Srba i Nemaca na ovim prostorima. A taj put do pomirenja vodi kroz dijalog.

Darko: U Subotici, ili da kažem - i u Subotici je stradalo zaista mnogo ljudi za vreme II svetskog rata. Nekako mi se čini da ta priča nikad nije završena, i postoje neki revanšizmi, možda ne toliko u našem gradu, ali ima toga u drugim mestima u Vojvodini. Šta je tu bio propust, u vezi pomirenja i nekog nadilaženja te priče? Kako bi se to moglo rešiti?

Rudolf: Utvrđivanje istine o prošlosti. Taj posao treba da rade zajedno istoričari raznih nacionalnosti. Ne sme više postojati tabu tema. Ne sme se ono što nije bilo ni lepo ni prijatno iz prošlosti sakrivati ispod tepiha. Nakupi se tada mnogo prljavštine ispod tepiha, pa smo svi u opasnosti da se na tom tepihu gadno spotaknemo i dočekamo na nos. Neprijatnim temama iz prošlosti treba prići hladne glave i bez pristrasnosti.

Darko: Vojvođanski Nemci jesu platili ceh svojih sunarodnika. Možemo reći da su svi platili ceh, a opet su danas nekako svi nezadovoljni. Ili je moguće i drugačije gledati na naše isprepletene istorije?

Rudolf: Zajednička obrada prošlosti je put ka realnom pogledu na naše isprepletane istorije. Nema srpske ili nemačke istine. Istina je samo jedna. I do nje treba doći naporima svih strana. 

Darko: Danas su Nemci ponovo gazde, ili njihov kapital, recimo tako. Da li taj ekonomski momenat može da donese neku novu ulogu bačkim Nemcima?

Rudolf: Pa, pošto mi našu budućnost vidimo ovde, uvek ponavljamo našim partnerima u Nemačkoj, Austriji i Švajcarskoj da je za nas svakako važna kulturna i moralna podrška, ali da je strateški interes svih nas da nemačke i austrijske firme otvaraju nova radna mesta u ovim krajevima. Ako bude posla, ni naši mladi neće odlaziti odavde.

Darko: Vratimo se ovdašnjem životu manjinskih grupa. Nije li, ipak, sve to pomalo izolovano? Ili to tako mora da bude? Ipak je jezik prepreka.

Rudolf: Pogubno je za bilo koju manjinu da se povuče u neke svoje zidove i da se pravi da niti vidi niti čuje šta se oko nje događa. Ne sme da dođe do izolovanosti, to je autogol za svaku manjinu... A jezik ne sme da bude prepreka… Evo naš primer: Od otvaranja našeg sedišta kod nas važi pravilo - na kom nas jeziku pozdravi onaj ko nam ulazi u Kulturni centar, na tom ga i jeziku otpozdravimo. Naša je sreća i prednost da govorimo jezike naših komšija.

Darko: Jeste, jezik je sigurno prednost manjina u odnosu na većinu. Hmm... Ali mene najviše brine neki osećaj da danas jednostavno nemamo istinski stvarnu institiuciju okupljanja, neko mesto, ili barem događaj, na koji bi dolazili svi ti različiti ljudi koji čine Suboticu, ali ne kao predstavnici manjina, već kao ljudi.

Rudolf: Ono što Subotici definitivno fali je "Kulturni centar grada Subotice", gde bi se moglo afirmisati upravo to bogatstvo različitosti koja čini naš grad onim što jeste. Veoma nedostaje, u sklopu toga, ili čak kao potpuno nezavisna institucija, i "Kulturni centar mladih".

Darko: Uvek se ti centri nekako birokratizuju... Treba li pomenuti "Batschka Tribune"? Da li je to bio neki prolog, neki uvod u ovo što postoji danas?

Rudolf: Aaa, pa ja sam bio, i jesam i sada, ljubitelj alternativne muzičke, filmske i strip scene. Naravno da sam već i tada, sad već daleke 1991, insistirao da taj alternativni  fanzin nosi upravo to nemačko ime… Kao što nije slučajno da sam u antologiji alternativne poezije "Đarski Totem", iz 1992. godine, takođe zastupljen sa pesmom koju sam napisao na nemačkom jeziku… Malo šta je u životu puka slučajnost.

Darko: Deutsche Sprache Ist Wieder Da?

Rudolf: Da. To je ta pesma. 

Darko: Šta čitaš na nemačkom? Da li bi mogao da odabereš bar jedan naslov za koji bi rekao, "baš šteta što ovo nije prevedno"?

Rudolf: Knjiga autora iz Švajcarske, Rolfa Dobelija, "Umetnost jasnog mišljenja" je nešto što apsolutno preporučujem. Ova knjiga je tema već dve godine u Nemačkoj i Švajcarskoj. On kao autor u svim intervjuima ističe da je danas uputno biti “ekstremno skeptičan” i "da se ne sme verovati ni u šta što nije potkrepljeno čvrstim dokazima“... Pa, mislim da je to "muzika" koju bi i naše uši ovde rado da čuju. Zato bih rekao da ovu knjigu obavezno treba prevesti i na srpski jezik. On je majstor stila i ume perfektno da odvoji važno od nevažnog. Primeri iz istorije pomoću kojih objašnjava današnji svet su perfektno odabrani i prilagođeni svakome da ih razume.

Custom Search