Velečasni msgr. dr Andrija Anišić, kerski župnik, bio je tokom leta doživeo "upozorenje". U prilogu je njegovo iskustvo kako ga on doživeo...
***
Bio sam više puta bolestan, ali ovako kao sada nikada. Više puta sam razmišljao kako bi to izgledalo da ja završim u bolnici. No, nikada nisam razmišljao da ću dospjeti u koronarnu jedinicu a još manje na Institutu u Srijemskoj Kamenici. Ipak, sve se to dogodilo. Počelo je u petak, 21. kolovoza u ranim jutarnjim satima s jakim bolovima u predjelu srca. I tako dok nisam otišao u bolnicu sam, svojim autom, oko deset sati i odmah zadržan na liječenju. Naravno da su me obuzimale različite misli i osjećaji. Prikopčan na infuziju, koja je polako kapala u moje tijelo u tijeku dvadeset četiri sata i stalno priključen na razne „aparate“, uspio sam moliti časoslov. I baš tada sam naišao na tekst proroka Izaije: „Mir i obraćenje – spas vam je. U smirenom uzdanju, snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste!“ (Iz 30,15). Za razliku od onih koji u vrijeme proroka Izaije „ne htjedoše“, ja sam odmah izabrao da će mi rečenica: „U smirenu uzdanju, snaga je vaša“ biti moto koji će stalno svijetliti preda mnom u bolnici. Po sakramentu ispovijedi obratio sam se a po pričesti i bolesničkom pomazanju, došao je duboki mir u moje srce, u moje biće. I tako u Subotici a kasnije i u Srijemskoj Kamenici. Ni sam nisam svjestan što se sve dogodilo kroz tih desetak dana, no činjenica je da sam živ i da sam dobro. Bogu hvala. Nedavno sam na misi, u skladu s riječima sv. Jakova: „Braćo moja ljubljena: Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila…“ (Jak 1,17), posvjedočio da nakon svega i ja mogu reći da je bolest kojom me je pohodio „Otac svjetlila“ doista bio za mene dobar dar i savršen poklon odozgor. I hvala mu na tome.
Hvala svim liječnicima i medicinskom osoblju koji su mi pomagali i na terapiji koju sam primao i uzimam. A nadasve hvala svima na molitvama, na porukama podrške, ohrabrenja… Doista sam ganut. Bilo je i zanimljivih sms-poruka koje sam primio. Neki mi oproste oni kojima nisam odgovorio jer ih je bilo jako puno. U jednoj poruci moji prijatelji iz Zagreba su mi napisali: „Komentirali smo vašu bolest: eto kad on sve radi srcem. Nije ni čudo da mu je srce stradalo“. Volio bih, a mislim da sam se i trudio, u svom svećeništvu činiti tako da doista sve što radim, radim srcem. To jedino vrijedi. To jedino usrećuje i druge obogaćuje. Molit ću Gospodina da u budućnosti to činim još više, još bolje. Nek strada srce od mesa, nije problem, al nek nikada - ni meni, ni nikome – ne strada ono važnije, duhovno srce. I kako netko dobro reče: „Čovjek se ne može osjećati čistim (a ja dodajem ni zdravim) ako iznutra nije čist. Ono što iznutra raduje, to sjaji na licu“. To divno iskustvo u budućnosti želim svim koji će ovo čitati i sebi.
Još jednom hvala svima na molitvama i podršci. Neka Bog svima uzvrati svojim milostima koje donose mir i radost.
***
Evo čuda!
Prijemne dijagnoze – S. Kamenica, 26. 08.
- Angina pectoris non stabilis
- Infarctus myocardii transmuralis independens sine complicationibus
Iz Otpusnog pisma:
Infarctus myocardii non-Q – v.s. spontana rekanalizacija
Nakon uobičajene neinvazivne dijagnostike, dana 28. 08. urađena je koronografija, nađen uredan luminogram epikardnih krvnih sudova.
A MJESEC DANA KASNIJE
Bilo bi zanimljivo da sam zapisao sve „savjete“ koje su mi usmeno ili pismeno uputili moji prijatelji, poznanici i komšije ☺. Najčešći su bili savjeti: „Smanji aktivnosti“ i „Čuvaj se“… i ja sam tako mislio. No, kad sam se ponovo pojavio „među živima“ brzo sam i ja i drugi zaboravili na savjete. Slijedili su pozivi: misa i propovijed na proštenju, predavanje o Paji Kujundžiću… sve redovite aktivnosti u župi, Radio Mariji, Dužijanci… program ovaj, program onaj… Smanji aktivnosti. Lijep savjet! A sad već ima i drugih savjeta: Možeš Ti to. Neki kolege rekoše u šali: Tebe ne mož ni ubit! Eto. A ja hoću i kažem: „Bolje je umrit od rada nego od nerada“. No, ima i ovakvih upozorenja: „Poslije prvog infarkta, dolazi drugi“…
U Božjim sam rukama, pa što bude. Ipak, čuvat ću se koliko mogu i odbijati različite „pozive“, koliko uspijem…
Uglavnom, meni nije „ništa“. Dobar sam i poslušan pacijent. Pijem lijekove i tako… Molim, radim i volim ljude..
